Trodnevnica uoči svetkovine svetoga Josipa i patrona samostana „sveti Josip“ u Vitezu Utorak, 21. 3. 2023.

Dana 16. ožujka 2023. godine u samostanu „sveti Josip“ u Vitezu, uoči slavlja svetkovine sv. Josipa, sestre Služavke Maloga Isusa (SMI) su sa štovateljima sv. Josipa i Prijateljima Maloga Isusa (PMI) započeli duhovnu pripravu sa trodnevnicom, koju je u samostanskoj kapelici predvodio fra Stjepan Antolović, kapelan župe „sveti Juraj mučenik“ u Vitezu.

Prvog dana trodnevnice fra Stjepan je istaknuo kako smo prošli više od pola korizmenoga vremena i puta, i kako se trebamo još više pripremiti za naše spasenje. Iz ulomka Evanđelja toga dana (Lk 11, 14-23) Isus je na putu u Jeruzalem, njegovi su neprijatelji sve snažniji i situacija se zaoštrava. Predbacuju mu da je sklopio savez s Đavlom. To je usmjereno izravno protiv njega i njegova poslanja kao Sina Božjega. Isusova je poduka savršeno jasna: „Nemoguće je istodobno biti na dvije strane.“ Svatko se od nas pred njim mora odlučiti. Zatim je postavio svima nama pitanje: „Čemu sve ovo? Kakvo ovo veze ima s nama?“ Ima, itekako! Pred svima nama je djevičanski lik sv. Josipa. U svim našim crkvama slike i kipovi obično ga nama prikazuju kao starca, no to nije važno. Sveti Josip je mladić duhovne ljepote urešen najljepšim uresom mladenačke duše – trajnim i doživotnim djevičanstvom. Fra Stjepan je opet postavio pitanje svima nama kako bi dublje razmišljali o liku sv. Josipa: „ Na kojoj sam ja strani? Jesam li na strani Isusovoj ili, nedaj Bože, na strani nečeg drugoga?“ Njegov životni primjer pokazuje nam put. Nakon Misnoga slavlja uslijedilo je i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Drugoga dana trodnevnice fra Stjepan je posebno istaknuo jednu važnu osobinu svetog Josipa, a to je on ogledalo čistoće. A ta čistoća je za nas tajna za naš život i ujedno lijek. Govoreći o sv. Josipu kazao je važnost  njegovu, a to da je živio za Isusa i Mariju! Njegov dom bio je nebo za njih dvoje, njegovo srce ljubilo je njih dvoje jer je sve svoje snage i svoju dušu i srce imao samo za njih dvoje. I na koncu, oni mu to obilno uzvratiše! Nakon Misnoga slavlja uslijedilo je i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

Devetog dan devetnice, a trećeg dana trodnevnice fra Stjepan uzevši ulomak iz Evanđelja toga dana (Lk 18, 9-14) propovijedao je o Farizejima i carinicima. I lijepom usporedbom opet istaknuo svetoga Josipa, da je pravi primjer svima nama te kako svojom čvrstom vjerom, tako i poniznošću, poslušnošću, ustrajnošću i poštenjem trebamo živjeti naše živote. U njemu nalazimo uzor kreposnog obiteljskog života. Isto tako je istaknuo kako u ovom korizmenom vremenu radije razmislimo i ispitamo svoju savjest da bismo vidjeli gdje griješimo. Potrebno je da se otvorimo Gospodinu i da mu priznamo svoje slabosti i grijehe. Ne smijemo biti farizeji! Iako nije lako priznati ni sebi ni Bogu svoje vlastite promašaje, a to je jedino spasonosno za nas. Ne samo pred Bogom i svetim Josipom nego i među nama ljudima. Jednostavnost priznanja i molba za oprost tako zna omekšati naše nategnute odnose pa tako zna razgaliti ukrućena srca i zna vratiti osmijeh i nadu na naša lica. Nakon Misnog slavlja uslijedilo je i klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu.

U nedjelju 19. ožujka 2023. godine u samostanu „sveti Josip“ u Vitezu  svečanim Euharistijskim slavljem u 11h proslavljen je patron samostana i kapelice sestara Služavki Malog Isusa Sarajevske Provincije. Misno slavlje predslavio je fra Zdenko Frljić, kapelan župe „svetog Franje Asiškog“ u Gučoj Gori, uz sudjelovanje sestara Služavki Maloga Isusa, na čelu sa provincijskom glavaricom s. M. Ana Marijom Kesten, te uz sudjelovanje vjernika župe Vitez, roditeljima s djecom vrtića „sv. Josip“, PMI  i štovatelja svetog Josipa.

Na samom početku Svete mise, sve nazočne srčano je pozdravio fra Zdenko i istaknuo da danas posebno preporuča i moli za sve nakane, zavjete, potrebe a osobito za sestre Služavke Maloga Isusa, da ih Bog uzdrži u svetom zvanju kod novih djevojaka da nastave put služenja Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu. Da poput Josipa brinemo a ne izgubimo Isusa iz svojih života, da budemo pravednici na strani istine i dobra, odupirući se zlu poput Josipa kojemu se stoljećima Crkva stavlja pod zaštitu od neprijatelja. Skrenuo je pažnju svima kako neće uvijek biti onako kako smo mi zamislili mnoge stvari i da trebamo da pustimo da se vrši Njegova volja. Ipak Bog bira najbolje za nas. U današnjem Evanđelju Josip daje Isusu ime. Ime je važno, i vidi se da se po Isusovom imenu mi spašavamo. Ali isto tako vidimo da je Josip odgovoran u obitelji i daje ime baš po Božjoj zapovijedi. Zato uloga Josipa kao oca, čuvara obitelji nije nimalo nevažna. Zatim je usporedio život sestara SMI kako se žrtvuju i rade baš poput svetoga Josipa što je to nepropadljivo. Kako je u ovom svijetu toliko bolesnika a i male djece kojima se ne daje dovoljno pažnje ali sestre SMI one su poput svetoga Josipa i osluškuju potrebe te djece i bolesnika. Za to je potrebna duhovna snaga i molitva i kontemplacija i razgovor s Bogom da bi čovjek mogao radosno živjeti i raditi, potreban je odmor u duhu. Danas se toliko živi užurbano da kao Josip ne možemo zastati na jednome mjestu i reći sebi:“ A što to meni Bog poručuje i gdje me to On šalje?“. Fra Zdenko je nadalje istaknuo kako svi imamo uspone i padove u životu i nisu beznačajni. I svaki put kada padnemo izgubimo se ali nas Bog podiže i kaže: „Nastavi dalje, dajem ti snage da nastaviš dalje svoj put!“ I zato kada ostaviš svoje snove kao sveti Josip i zaputiš se na njivu Božju u bilo koji posao, Bog kaže: „Ja ću ti u snu šapnuti što ćeš uraditi. Ja te neću ostaviti!“ Ovo su utješne riječi u današnjem vremenu kada smo svi užurbani i u galami te da kao Josip držimo Maloga Isusa blizu sebe, da nam Isus ne postane daleka osoba nego da je uvijek negdje tu u našem zagrljaju. Okupljeni oko kipa svetoga Josipa kod sestara trebamo odlučiti da ćemo poput svetoga Josipa biti više čuvari onoga što je sveto u nama i našem bližnjemu i da tu radost koju kaže Isus: „Nitko vam je neće ukrasti!“.  I to trebamo nositi stalno sa sobom i imati uvijek u vidu da smo mi djeca Božja koja su prosvijetljena svjetlom svoga krštenja i da svjedočimo da poput Josipa svaka žrtva i svaki bijeg od zla u spašavanju dobra neće ostati ne nagrađeno. Da svaka naša žrtva i molitva bude uvijek jedno velika hvala Bogu za sve Njegove darove koje nam je dao. S tim riječima fra Zdenko je završio svoju propovijed.

Ljepotom liturgijskog pjevanja za vrijeme svete Mise, sestre sa mjesnim pjevačima su uzdizali dušu vjernika k Bogu i davali joj okusiti slasti neba.

Poslije svete Mise nastavljeno je druženje vjernika i sestara u prostorijama samostana. Hvala ti sv. Josipe na udijeljenim milostima kroz dane trodnevnice, kao i na samu svetkovinu.

s. M. Rita Oborović

 

Galerija slika:

  Vijesti - Sve