Uputile smo se u petak, 14. travnja 2023. godine, u Sarajevo - na mjesto početka naše Družbe. Krenule smo kako bismo proslavile dan Družbe i susrele se sa sestrama iz drugih Provincija. No, dok smo hodale ulicama Sarajeva i boravile u bogosloviji; dok smo molile u Stadlerovoj kapeli u nadbiskupiji i klečale na njegovom grobu u katedrali, kao i dok smo sudjelovale u Euharistijskom slavlju, tiho i neprimjetno naša srca odvela su nas puno dalje.

Odvela su nas u dane stvaranja naše redovničke obitelji, u dane heroja što su,  došavši „na garišta i ruševine što ih je iza sebe ostavilo više nego četiristogodišnje kruto tursko progonstvo u zemlju bez crkve i križa, među siromašne kmetove”, boreći se snagom molitve i bezuvjetne ljubavi za Boga i druge, darovali sebe i svoje živote kako bi onima što su ih našli vratili njihove živote, ili barem snove. Snove o slobodi, o ljubavi, dostojanstvu i miru, snove o sreći i sigurnoj budućnosti - budućnosti bez boli, neimaštine, gladi i žeđi.

Naša srca odvela su nas tamo, kako bi se susrele s našim Utemeljiteljem i s našim prvim sestrama. Odvela su nas tamo -  u dane gdje nema života koji nije došao do granica svojih, do nemogućnosti podnošenja boli i tuge, kako zbog supatnje s bolima malenih iz čijih srca je naš Gospodin dozivao s križa, tako i zbog vlastite boli što je kidala njihova srca dok su njihovi domovi, kao i srca, ostajala prazna i pusta. Ali, naša srca odvela su nas i tamo – u dane ljubavi i sreće, u dane u kojima su naš Utemeljitelj i sestre svakog trena iznova poklanjali sebe u darovima ljubavi bez cijene.

Naša srca odvela su nas tamo kako bi se susreli s njima i zahvalili im za svaku riječ koju nam je izgovorio njihov život, za svaki korak koji nam je omogućila njihova ljubav, za svaki trag koji su svojom rukom zapisali u naša sjećanja kako bi u nama probudili nadu i vjeru u budućnost.

Naša srca odvela su nas tamo, kako bi ispunivši naše oči suzama, pročistila naš pogled i usmjerila ga na Ljubav. Na Ljubav koja je u prošlosti gradila sadašnjost, kako bi u sadašnjosti mogla živjeti u nama i po nama graditi budućnost.  

s. M. Milana Žegarac