Od 7. do 13. kolovoza 2025., u samostanu Betlehem na Kraljevcu, održane su duhovne vježbe za sestre koje je animirao fra Matej Jovanovac, TOR. Na samom početku duhovnih vježbi, sve okupljene je pozdravila provincijska glavarica s. M. Emanuela Pečnik, potaknuvši na molitvu za sve potrebe provincije s posebnim naglaskom na sestre koje se pripremaju za slavlje zavjetnog dana uoči Velike Gospe. To su: s. M. Fidelis Leventić koja zahvaljuje za 60 godina vjernosti, s. M. Tabita Kovačević koja polaže svoje prve redovničke zavjete, s. M. Darija Flipančić i s. M. Josipa Katanec – Makaj koje obnavljaju privremene zavjete te Iva Ivančević koja ulazi u prvu godinu novicijatske formacije.

Na duhovne vježbe u kraljevečkoj oazi okupilo se 18 sestara koje su svakodnevnim euharistijskim slavljem, klanjanjem, razmatranjem nad Božjoj Riječi, molitvom i šutnjom preispitivale i produbljivale svoj odnos s Gospodinom te krijepile svoje tjelesne i duhovne snage. Na tom putu vodio ih je fra Matej koji je oslanjajući se na starozavjetne i novozavjetne biblijske tekstove razlamao Riječ i upućivao nas u dublje značenje. Kroz obilje lijepih duhovnih misli, često smo boravile u okrilju duhovnosti pustinjskih otaca koji su i sami boraveći u pustinji imali priliku doći do Krista upoznavajući same sebe. Pustinja je ogledalo koje nam govori istinu. Potrebno je prihvatiti sebe i takav doći do Krista i tek tada može doći do susreta koji sve mijenja. Najvažnija vrlina u duhovnom životu je poniznost. Poniznost, kao zemlja u koju Bog želi da odemo i prinesemo žrtvu. Savršena poniznost se očituje u poslušnosti. Upravo je poniznost žrtva koju Bogu trebamo prinijeti kako bi primio našu žrtvu. U primjeru evanđeoskog teksta (Mk 5, 21) - ozdravljenje Jairove kćeri i žene koja je bolovala od krvarenja - otkrivale smo koliko je važno priznati i prihvatiti svoju nemoć i doći pred Boga vapijući iz vlastite nemoći. Potrebno je suobličiti se nemoćnom Kristu koji je većinu svog života proveo u nemoći (jaslice, križ) i koji je skriven u nemoć (hostija, Tabernakul). Poput žene koja je zbog svog stanja izolirana i nemoćna, osloboditi se svih obzira i dotaknuti Isusa koji jedini ozdravlja našu ljubav. Učeništvo nas vodi k ozdravljenju naše ljubavi. Ključno je dodirnuti Isusa, dopustiti da nas dotakne… bez straha i obzira jer taj dodir nas ozdravlja i mijenja.

Zahvalne za spoznaje i trenutke duhovnog i tjelesnog osvježenja, ponizno i spremno, noseći sve svoje nemoći, dodirnute Isusom, služimo Gospodinu radosna i predana srca!

s. M. Viktorija Predragović