Iz Evanđelja po Mateju (Mt 1,18-25)

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“

Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:

Evo, Djevica će začeti i roditi sina

 i nadjenut će mu se ime Emanuel

-što znači: S nama Bog!

 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. I ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus.

Iz Utemeljiteljeva pisma sestrama povodom proslave srebrnog jubileja Družbe

(„Utemeljiteljeva pisma sestrama“, Zagreb-Sarajevo 2000.)

 „Svi su sveci veliki i treba ih štovati, ali je ipak velika razlika među njima, jer se svetošću većom ili manjom razlikuju, kao što se svjetlo jedne zvijezde razlikuje od svjetla druge. A posve je naravno, da onoga sveca moramo mi svi, dakle i svaka od Vas, osobito štovati, kojega su sam Gospodin Isus i njegova sv. Majka osobito već na zemlji štovali i o njemu ovisili i njemu poslušni bili, a to je sv. Josip. I kao što je sv. Josip njihovu svu volju uvijek na zemlji vjerno kroz sav svoj život ispunjavao; tako oni sada na nebu vazda ispunjavaju svaku njegovu molbu i želju, kada se ma za koga god njih zauzima. (…)

Posebni razlozi, zašto se sv. Josip kao zaštitnik katoličke crkve zaziva, i zašto opet crkva do njegove zaštite i obrane toliko drži, jesu ovi: što je on muž Marijin i poočim Isusa Krista. Odatle potječe sva njegova čast, punina milosti, svetost i slava. (…) Kad je dakle Bog bl. Djevici Josipa dao za zaručnika, dao joj je time ne samo druga za život, svjedoka za njezino djevičanstvo i čuvara njezine časti, nego uslijed ženitbene sveze ujedno i dijelnika njezine uzvišene časti. Isto tako natkriljuje on dostojanstvom i čašću sve ljude po tom, što je po Božjoj promisli bio zaštitnik Sina Božjega ter su ga ljudi držali za njegova oca. Odatle dolazi, da je Riječ Božja smjerno bila podložna i poslušna Josipu te mu je svako počitanje iskazivala, koje djeca svojim roditeljima duguju.

 Iz tih razloga drži sv. Josip, da su njegovoj zaštiti osobito preporučeni svi kršćani, koji crkvu Kristovu sačinjavaju; jer je crkva ona po svim zemljama razasuta bezbrojna obitelj, nad kojom on kao muž Marijin i poočim Isusa Krista neku vrst očinske vlasti vrši. Skroz je dakle shodno i sv. Josipa dostojno, da on, kao što se je za sve potreboće obiteljske u Nazaretu skrbio, tako i sada crkvu Kristovu nebeskim okriljem štiti i brani. I tako je sv. Josip upravo dužan i za svaku od Vas brinuti se kao otac i zaštitnik i čuvar uvijek, a osobito na času Vaše smrti, jer je on osobiti zaštitnik onima, koji umiru.“

Razmišljanje:

Evanđelje koje smo maločas pročitali doziva nam u pamet veliki događaj koji se uskoro ima zbiti: začeće Sina Božjega koji se ima roditi od Djevice Marije, stavljajući nam pred oči lik čovjeka pravedna, šutljiva, Bogu poslušna, lik sv. Josipa. Sin Božji ima doći na svijet u obitelji, imati oba roditelja - i oca i majku. Doduše Sin Boga Oca, po volji istoga Boga primio je zemaljskog oca koji ga ima štititi, braniti, hraniti, odgajati ga, o njemu brinuti, treba nekoga čije će ime na zemlji nositi kao svi ostali ljudi kojima je po svome rođenju postao u svemu jednak, osim u grijehu.

Kada se sve to krenulo zbivat, sv. Josip se našao u nimalo lakoj situaciji: zaručnica mu trudna pred svadbu, dijete nije njegovo, selo priča, Zakon nalaže svoje…a on u bujici misli treba donijeti odluku: ostaviti ženu koju voli, kamenovati je ili vjerovati njezinoj riječi i uzeti je pod svoj krov. Povlači se tada u tišinu i pred Bogom traži odgovore na svoja pitanja, razumijevanje onoga što se zbiva, prosvjetljenje da donese ispravnu odluku. U šutnji i samoći traži i osluškuje u srcu glas Boga kojega je do sad vjerno slušao i u pravednosti mu služio. Ostaje mu odan i u ovoj možda najtežoj situaciji njegova života. I Bog ga za to nagrađuje. Šalje mu u snu anđela koji mu progovara i ohrabruje ga za veliko djelo spasenja koje Bog ima izvesti uvodeći u svijet svoga Sina Jedinorođenca kojemu je baš njega, sv. Josipa, odabrao da ga odgaja i čuva. I Josip posluša Božji glas, povjerova, prihvati izvršiti djelo koje se od njega traži te uze Mariju za svoju ženu i posta zemaljskim ocem Sina Božjega brinući o njemu na najbolji mogući način, ljubeći ga svim srcem i poučavajući ga o svemu, no sa sviješću i sjajem u očima koje su davale radost i puninu srcu gledajući svakodnevno pred sobom svoga Spasitelja.

Koje li milosti! Svakodnevno gledati lice svoga Spasitelja, promatrati svaki njegov pokret, slušati njegov glas, pratiti njegov korak… Sve to bijaše svakodnevica života sv. Josipa koji je obilato od Boga nagrađen što je prihvatio i izvršio veliko djelo za koje ga je odabrao. I kako je uživao blizinu Spasiteljevu u danima svoga zemaljskog života, tako je i sada uživa nastavljajući gledati Njegovo lice u vječnosti. Molimo i mi, stoga, zagovor i pomoć sv. Josipa da mognemo prepoznavati svoga Spasitelja u svakom trenutku svoga života. Da Ga naše oči prepoznaju u svakom čovjeku kojeg nam Bog šalje na naša vrata. Da naše noge traže i koracaju jedino stazama kojima je On sam hodio. Da naše srce preplavljuju toplina, nježnost i ljubav tog malenog Djeteta koje se rodilo za naš spas te mu vjerno služimo na putevima života i zavrijedimo jednom, u društvu Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, uživati vječno blaženstvo gledajući oči u oči svog Spasitelja.

s.Martina Vugrinec