S. Vesna Mateljan, zamjenica vrhovne glavarice, imala je duhovnu obnovu pred blagdan sv. Josipa zaštitnika splitske provincije u samostanu sv. Rafaela u Solinu 16. 3., u samostanu sv. Josipa na Šinama 17. 3., te u provincijalnoj kući sv. Ane u Splitu 18. 3. Osim kućnih sestara na obnovi su bile prisutne i sestre iz susjednih kuća i filijala.

U svom izlaganju s. Vesna je predočila lik sv. Josipa ponizna i skromna, pravedna muža kako ga ocrtava evanđelje. Bio je to čovjek koji je prihvatio volju Božju, ali još prije nego je dobio objašnjenje što se to s Marijom događa bio je spreman, potajno je napustiti, umjesto da je izvrgne sramoti, pa čak i kamenovanju. U svojoj velikoj ljubavi prema svojoj zaručnici izložio se opasnosti da sam bude kamenovan, izvrgnut smrti, što je tražio židovski zakon za onoga koji napusti trudnu zaručnicu. Nakon njegove nesebične odluke, saopćuje mu Bog svoju volju. Josipov život nije ni malo bio lagan, ali je bio život čovjeka vjere poput Abrahama, Henoha, Noe, Sare. Josip je živio skromno i ponizno učeći dječaka Isusu tesarskom zanatu. I one ruke koje će liječiti gubave i slijepe, koje će hraniti mnoštvo kruhom, koje će biti na križu probodene za spas svijeta, najprije su sa svojim poočimom Josipom obrađivale drvo i zarađivale kruh svagdanji. Nazaretska obitelj trebala biti uzor svake naše zajednice. To je mjesto gdje se ljubi, gdje se moli, gdje se radi. Svaki trenutak je posvećen, a svaka djelatnost vodi svetosti.

S. Vesna je također govorila o tome kako je naš Utemeljitelj SB. Josip Stadler kroz svoj život štovao sv. Josipa. Pokrenuo je 1873. Glasnik sv. Josipa i kroz 9 godina bio mu glavni urednik. Želio je da radosna vijest dođe do običnog puka, a sam je obrađivao teme koje govore o Božjoj ljubavi prema siromasima. Po dolasku u Bosnu on je već u prvoj svojoj poslanici: Pod zastavom Srca Isusova odredio da uz Srce Isusovo kao glavnog patrona nadbiskupije, budu Blažena Djevica Marija i sv. Josip njezini drugi zaštitnici. I našu Družbu stavio je pod moćnu zaštitu sv. Josipa. Mi se toga rado sjećamo i u svakodnevnim molitvama sv. Josipu za zagovor utječemo.

Nakon ovog izlaganja u zajednicama je uslijedilo klanjanje pred Presvetim gdje su sestre poput sv. Josipa mogle prebirati u svom srcu i zahvaljivati za sve milosti što im je osobno i zajednici mali Isus udijelio.