U rano jutro na blagdan pohoda Blažene Djevice Marije Elizabeti 31. svibnja 2025. godine , sestre splitske provincije  Služavki Maloga Isusa hodočastile su na Brač. Smisao je bio duhovno rekreacijski te posjetiti zajednice sestara koje djeluju na Braču u svojstvu  godišnjeg obilježavanja DANA PROVINCIJE. Voditeljica organizacije bila je provincijska glavarica s. Terezija Pervan. Iz Zagreba  došla je  časna Majka s. Anđa Vranješ i savjetnica u Vrhovnoj upravi Družbe s. Marina Mužinić. Bilo je to lijepo zajedništvo jer se okupilo oko 65 sestara. Jasno, sestre koje nisu mogle na put, znamo da su nas  pratile molitvom i obratno.

Ploveći po mirnom moru trajektom od Splita prema Supetru, razgovaralo se i pozdravljali jedni druge veseleći se nadom u lijepi  nadolazeći program dana, formalni i neformalni. Misao koja nam se nametala, jer su skupine izrazile jedni drugima svoja iskustva. Tema je bila dirljivi susret dviju dubokih vjernica , Marije i Elizabete, koje slave Boga što im je iskazao velike milosti. Na takvo razmišljanje potaknuti smo bili blagdanom. Njihov susret prožet je velikom radošću Duha Svetoga. Pohod  nas asocira na spremnost pomoći drugima, međusobnu ljubav, ali i spremnost staviti se Bogu na raspolaganje. Vid poniznosti nam Marija pokazuje, sebe stavlja u drugi plan, hita Elizabeti pomoći. Događaj dviju žena , pogled je pun ljubavi, poštovanja, zahvale, i pogled pun nade i predanja u budućnosti. Kojeg li bogatog dana milosti , razmijeniti jedna drugoj ovog dana radost susreta ali i   svakodnevno. Ako zaborav nastupi , podsjeća nas  na Mariju i Elizabetu molitva krunice u svakoj Zdravo Mariji.
Kroz plavetnilo mora i neba nađosmo se vrlo brzo na kopnu u autobusu koji nas je vodio do sestara u Sutivanu. Sve se odvijalo kao u evanđeoskom tekstu; Radostan susret koje su nam pokazale sestre sa predstojnicom s. Vedranom Krstičević. Nakon zajedničkog doručka za stolom,  posjetili smo župnu crkvu "Uznesenja BDM" i muzej uz dobrodošlicu župnika don Jakše Rubinića. Bilo je lijepo svjedočanstvo vidjeti sestre šetnjom uz obalu, a lica mještana i stranih gostiju pozitivna potvrda je pokazana njihovim poštovanjem. Put naprijed  vodio je u Donji Humac, crkvu  sv. Fabijana i Sebastijana, svetište Jubilejskog oprosta za  vjernike otoka Brača. To je jedno od najstarijih mjesta na otoku Braču.  Po dolasku posjetili smo groblje i pomolili se na grobu naše pokojne sestre Felicijane Martinović koja je rodom iz navedene župe. Vrhunac dana uz sve milosne  druge sadržaje bila je sv. Misa kojoj je predhodila molitva šestog časa iz Božanskog Časoslova a predmolila je s. Nada Ćubelić. Svetu Misu  predslavio je župnik don Marko Plančić u suslavlju sa bračkim dekanom don Ivicom Huljevom, don Jurom Martinićem te Jakšom Rubinićem. Pjevanje je vodila s. Eduarda Marić,  čitanje je čitala s. Marina Mužinić a molitve vjernika s. Petra Šakić koje je  i priredila za ovo slavlje. U propovijedi don Marko je pokušao na jedinstven način približiti nam poruku Evanđelja i na neki način bio i poveznica naših razmišljanja krenuvši na put. Istaknuo je kako su svećenici i redovnice pozvane pomoći ljudima da susretnu Gospodina. Nositi Isusa životom, primjerom, ljubavlju, dobrotom, naš je bitni poziv. Marija je u lijepim i teškim situacijama života uvijek bila spremna kazati DA, GOSPODINE !  Bog sve nosi u svojim rukama, s njim sve započima i završava. Time i nama ulijeva vjeru, nadu, radost i mir.
 Poslije popričesne molitve don Ivica Huljev govorio nam je o povijesti crkve, zašto  je Marijansko svetište a posvećena sv. Fabijanu i Sebastijanu. Naime kroz povijest Donji Humac je bio hodočasničko marijansko svetište. Razlog je vrijedna zidna freska iznad glavnog oltara. Sliku se smatralo čudotvornom. To je jedina sačuvana srednjovjekovna slika na Braču koja ima obilježja bizantskog stila. Hodočasnici su stoljećima pratili promjene koje se događaju na Gospinu liku i to baš na blagdan zaštitnika 20. siječnja i na Bezgrješno začeće. O štovanju Gospe dokazi su i zavjetni brojni darovi koje su ljudi ostavljali kao znak za primljene milosti. Na poseban način don Ivica istaknuo je i oltar sv. Ane zbog kojeg također mnogi hodočaste u ovu crkvu. Provincijalka s. Terezija je zahvalila nazočnim svećenicima, posebno župnicima gdje djeluju sestre, za lijepu suradnju. Između ostalog naglasila je kako je nekad bilo 36 sestara iz ove otočne biskupije a danas su samo dvije živuće. Sa posebnom molbom naglasila je potrebu molitve za duhovna zvanja. Prve sestre došle su na Brač 1918. godine i djelovale u kasnijim vremenima u više župa. Danas su nazočne u dvije a pomažu još također u dvije; Pučišća i Sutivan te Mirca i Pražnice. Iz župe Pražnica bio je veći broj sestara između kojih su bile i dvije vrhovne glavarice Družbe. Zašto je to danas presahlo, osobno smo se mogli upitati? Svjedočanstvo, vjera na obje strane, poljuljane vrednote  obitelji…? Zato je s. Terezija  svih pozvala na molitvu za duhovna zvanja, ovu biskupiju i Družbu.  
Nakon svečanog blagoslova i hvale Bogu i Gospi zajedništvo smo nastavili kod ručka koji  je bio organiziran u restoranu neposredne blizine. Nastavak dana bio je posjet župi Pražnice a nazočna mještanka s. Celestina bila je izrazito ponosna. Po dolasku pred crkvu dočekale su nas gospođe koje su nas posipale cvijećem i blagoslivljale među kojima posebno gđa Jagoda, nevjesta  od pok. s. Krucifikse Ivelić .  Nakon posjete crkvi sv. Antuna opata i molitve uz sigurnu vožnju vozača, polako smo krenuli do Pučišća gdje smo u crkvi sv. Jeronima dali hvalu Bogu. Zatim  je domaći svećenik don Jure govorio o važnosti djelovanja svih sestara , onih koji se sjeća uz koje je odrastao, istaknuvši posebno s. Danijelu koja je duže vrijeme u pastoralu župe. Sestre sa Prijateljima Malog Isusa pripremile su nam osvježenje, kolače i sokove uz lijepo druženje u dvorištu župne kuće. Župnik don Karlo Alan Kevo zahvalio je na posjeti i prisutnosti sestra i njihovom doprinosu vjerskog života župe. U lijepoj atmosferi   druženja posjetio nas je pozdravom i podrškom biskup mons. Ranko Vidović. 
Kako  svemu dođe kraj, tako i ovom bogatom iskustvu jedni s drugima i onom svemu što smo vidjeli i doživjeli , diveći se prirodi i moru, moleći Gospinu krunicu nađosmo se ponovno u Supetru pred trajektom za Split. Provincijalka s. Terezija zahvalila je svima na lijepom zajedništvu, posebno č. Majci s. Anđi koja je provela sa sestrama jedan lijepi dan pun susreta, iskustva, zahvale, ali i nade da nas Mali Isus ne ostavlja nikad, po zagovoru našeg sluge Božjeg Josipa Stadlera.
 s. M. Dolores Brkić 

   
MOLITVA VJERNIKA (sastavila s. M. Petra Šakić)
Pomolimo se, draga braćo i sestre, Bogu, Ocu svemogućemu i Kristu, Sinu njegovu. Neka naša molitva bude jednodušna kao što nam je jedna vjera, nada i ljubav što proistječu iz njegova Duha Svetoga:
1. Gospodine, nema dugo da smo ispratili papu Franju u tvoj dom, ali i otvorenih srca dočekali tvoga novog „sv. Petra“ – papu Lava XIV. Pomozi mu svojim Duhom da njegov blagi osmijeh i pogled, kojim nas je prihvatio na početku svoga pontifikata, i dalje bude odraz njegova unutarnjeg mira i radosti, a na poseban način tvoje prisutnosti preko njega, molimo te.
2. Gospodine, rekao si: „…ni vrata paklena neće je nadvladati!“ Daruj stoga našoj Crkvi, svim biskupima i svećenicima, a na poseban način svećenicima ove drage nam biskupije, svoje mudrosti i snage da ih „vrata“ ovoga svijeta ne nadvladaju nego da ustraju na tvome putu dobrote i milosrđa, molimo te.
3. Gospodine, u ovoj jubilejskoj godini molimo te za našu Društvu sestara Služavki Maloga Isusa, za našu Provinciju sv. Josipa, da bude tvoja „produžena ruka“, da bude nositeljica nade. Neka geslo ovoga jubileja nađe mjesta u srcu i životu svake naše sestre kako bismo kao istinske „hodočasnice nade“ mogle drugima donijeti Krista i nadu u bolji svijet, molimo te.
4. Gospodine, znamo da „tvoje misli nisu naše misli“ i da tebi puno ne znači hoće li ljudi prepoznati svetost neke osobe. Jer ti je prepoznaješ! Vjerujemo da si je prepoznao u našemu Utemeljitelju, sluzi Božjemu Josipu Stadleru. Ali mi te ipak, u svojoj malenosti, molimo da nam pomogneš da i mi same njegovu svetost donosimo ljudima kako bi je i drugi mogli prepoznati, molimo te.
5. Gospodine, puno puta smo čuli tvoje riječi: „Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Hvala Ti, Kriste, što nam uvijek iznova daruješ ljude koji tvoje riječi primaju otvorena srca i čine dobro. Neka sve naše dobročinitelje na njihovom životnom putu prati tvoj blagoslov, molimo te.
6. Gospodine, ti si uskrsnuće; ti si život! Ne umire onaj koji u tebe vjeruje! Stoga ti, iz ovoga našeg ograničenog vremena i svijeta, upućujemo molbu da u svoj vječni život i neizmjernu ljubav primiš sve naše drage pokojne sestre, naše drage roditelje, dobročinitelje i prijatelje, molimo te.
Svemogući Bože, usliši ove naše molitve, i one koje su ostale neizrečene u našim srcima. Zahvaljujemo ti za sva divna djela što si nam ih pokazao, kao i za ona koja su još uvijek tajnâ našem razumu. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.