Hodočašće  sestara SMI u Svetište Božanskog milosrđa na Ovčari i Ovčaru u Vukovaru Nedelja, 17. 4. 2016.

U organizaciji provincijske uprave, u subota, 16. travnja 2016., sestre Služavke Maloga Isusa sarajevske provincije, u duhu Jubileja Božanskog milosrđa hodočastiše na dvije Ovčare: Ovčaru kod Đakova gdje je u novom svetištu uzdignuto Božansko milosrđe kao svjedočanstvo bezuvjetne ljubavi, a zatim na vukovarsku Ovčaru gdje su sjećanja na patnju čovjeka i na zlo koje je čovjek sposoban učiniti čovjeku. 


Jubilejska godina je godina radosti i klicanja radi milosti oprosta koju nam dariva Bog i poziva nas da i mi darujemo drugima oprost koji sami primismo. Sjećanje na Božji oprost je blagodat. Zgusnuto je  u vremenu  kao snažan poticaj u spoznaji istine. Istine o milosrdnom Bogu, i istine o čovjeku pozvanom na svjedočanstvo primljenog milosrđa i oprosta.

Naši hodočasnički koraci u svjetlu milosrđa Utemeljiteljevom rodnom biskupijom, u Svetoj godini Božanskog milosrđa započeše ranih jutarnjih sati, u 5 sati 16. 4. 2016.,  ispred Vrhbosanske bogoslovije, zatim samostana Egipat u Sarajevu.  Malim autobusom Centrotransa, u organizaciji gospodina Šime Bakula iz Kiseljaka i pratnju arkanđela Rafaela, naših nebeskih zaštitnika te zagovor utemeljitelja – sluge Božjega nadbiskupa Stadlera - krenusmo preko Zenica, Doboj, Bos. Šamac,  do Ovčare kod Đakova – Svetišta Božjeg milosrđa.  Putem se molilo i povremeno zaustavljalo.

U Visokom nam se pridružiše sestre iz Gromiljaka, u  Zenici sestre iz naših kuća u Vitezu i u Doboju sestra iz Doboja. U Svetište Božjeg milosrđa na Ovčari kod Đakova stigosmo oko 10 sati. Tamo nas dočekaše naše sestre iz Voćina i vlč. Miro Tomas – upravitelj svetišta.

S molitvom za jubilarni oprost i pjesmom hodočasnika nas 32. uđosmo u Svetište te sakramentom pomirenja i osobnim molitvama pripravismo dušu za slavlje svete mise: s. M. Admirata Lučić, s. M. Anđa Vranješ, s. M. Kristina Adžamić, s. M. Hinka Rogalo, s. M. Anica Matošević, s. M. Klara Jerković, s. M. Jelena Jovanović, s. M. Sandra Kapetanović, kandidatica Ivka Martinović, s. M. Bertila Kovačević, s. M. Rudolfa Paradžik, s. M. Svjetlana Leko, s. M. Lucija Blažević, s. M. Bernardina Šarić, s. M. Niceta Rajković, s. M. Petra Andrejić, s. M. Nataša Ćužić, s. M. Damjana Crnković, s. M. Monika Mrkonjić, s. M. Genoveva Rajić, s. M.  Ljilja Marinčić, s. M. Ana Prkić, s. M. Stana Matić, s. M. Krunoslava Adžamić, s. M. Vladislava Blažević, s. M. Pavka Dujmović, s. M. Doloroza Dadić,  s. M. Tereza Dokić,  Gospođa Ankica Prkić, gosp. Sanja Kapetanović, gosp. Thereza Mayer i  vlč. Marko Majstorović -  župnik u sarajevskoj katedrali. U misnome slavlju pridruži nam se i rodbina sestara koja živi u Đakovu i okolici.

Svečano euharistijsko slavlje predslavio je  vlč. Miro Tomas uz koncelebraciju vlč. Marka Majstorovića – župnika katedralne župe u Sarajevu. U prigodnoj propovijedi vlč. Tomas  istaknu poruku  sv. Faustine o Božjem milosrđu, posebno sažetu u riječima: Isuse uzdam se u Tebe! Pouzdanje – povjerenje u Boga koji je milosrdni Otac važno je za dušu svakoga čovjeka. Ono je oslonac i lijek za rane duše i civilizacije suvremenog čovjeka. U svijet današnjice, u kojem prevladava gledanje kroz dobitak i gubitak, Bog donosi besplatnu i bezuvjetna ljubav samo s jednim ciljem – spasenje i sreća čovjeka. Vlč. Tomas završio je propovijed riječima: Imam jednu radosnu vijest za vas: Sestro - Brate - Isus Te voli! Isus baš tebe želi u svojoj službi, …

Oko 12 sati pohodismo samostan Svetog Josipa sestara Karmelićanki u Đakovačkoj Breznici. S njima izmolismo liturgijsku molitvu Srednjeg časa te nastavismo put prema Vukovaru.           

Gospodin Mario Drobina dočeka nas u Vukovaru zajedno s  liječnikom - Oliverom Antunovićem- dugogodišnjim Prijateljem Maloga Isusa te nas povedoše u Vukovarsku bolnicu - Opću županijsku bolnicu grada Vukovara. Bolnica je jedan od poznatijih simbola patnje grada Vukovara i njegovih stanovnika iz vremena Domovinskog rata. Tamo u 14 sati pogledasmo kratki film o stradanju ljudi u Vukovaru, posebno bolesnika i ranjenika vukovarske bolnice.  U sklopu bolnice nalazi se stalna muzejska izložba Mjesto sjećanja - Vukovarska bolnica 1991. koja je otvorena za posjetitelje.Prođosmo kroz te prostore s molitvom za sve žrtve rata, za milost praštanja i izlječenja ratnih rana, za mir i poštovanje među ljudima,  …

Iz vukovarske bolnice otiđosmo do crkve Svetoga Filipa i Jakova. Tu nas primi fra Mario Zubak. Izruči nam pozdrave fra Ivice Jagodića – župnika i fra Marijana Glamočaka – župnog vikara te nas upozna s poviješću crkve isamostana; sa životom Franjevaca u Vukovaru, posebno za vrijeme rata; sa sudbinom zaštitnika grada - Sv. Bone.  U dvorani pogledasmo film o stradanjima u Vukovaru, gradu u kojem sudbinu naroda dijeliše njihovi svećenici Franjevci i časne sestre Križarice. Na kraju nas Fra Mario ugosti u blagovaonici njihova samostana, u kojoj se okrijepismo i krenusmo dalje. 

Dođosmo do masovne grobnice na Ovčari. Na mjesto mučeničkog stradanja,  većinom ranjenika i medicinskog osoblja iz vukovarske bolnice. Pomolismo se za duše pokojnika i počinitelje zločina da ih Božje milosrđe i ljubav spase od svakoga zla. Molitveni hod nastavismo do memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. Tu završismo naš molitveni pohod Vukovaru u znaku milosrđa i Krista uskrsloga, koji svjedoči da smrt nema zadnju riječ nad životom čovjeka.

Na povratku za Sarajevo pohodismo grobove pokojnih sestara u Vinkovcima. Na grobu majke Krescencije pomolismo se za sve naše pokojne sestre. Zagovoru majke Kescencije i pokojnih sestara sveta života povjerismo život naše Provincije i nedostatka novih duhovnih zvanja. Na grobu majke Krescencije gospođa Dubravka Bukna iz Vinkovaca u pratnji kćerke Tene ispriča nam potresno svjedočanstvo Božje pomoći po zagovoru arkanđela Rafaela, te svoje potrebe preporuči našim molitvama.

Oko 19,30 sati stigosmo pred đakovačku katedralu. Primi nas mons. Luka Strgar te moleći prođosmo kroz katedralna Sveta vrata milosrđa. Mons. Luka nam ispriča u kratkim crticama 150 godina povijesti katedrale. Dogodilo se da smo katedralu pohodile upravo na uočnicu obilježavanja toga važnog događaja za Đakovo.  Mons. Luka nam je pričao i o velikom Strossmayeru – dobročinitelju Bosanske sirotinje i dragom prijatelju sluge Božjega Josipa Stadlera – našega utemeljitelja. Posjetismo njegov grob u kripti katedrale i zadržasmo se u kratkoj molitvi. S radošću nam spomenu kakao je današnji dan u Đakovu osobito obilježen prisutnošću Družbe Stadlerovih sestara i članova Društva Prijatelja Maloga Isusa koji su izabrali Đakovo za ovogodišnji susret.

Prije nastavka putovanja za Sarajevo obradova nas susret s preč. Pavlom Madžarevićem, dugogodišnjim suradnikom naših sestara za vrijeme djelovanja u župnom pastoralu župe Brodsko Vinogorje. Uz ispraćaj mons. Luke i preč. Pavla krenusmo dalje do svojih mjesta i zajednica u kojima živimo i djelujemo.  

Provincijskoj glavarici – s. M. Admirati Lučić - zahvaljujem u ime sestara hodočasnica na darovanom hodočašću sa željom da nas kroz život prate primljene milosti, zagovor našega Utemeljitelja i njegove riječi: Isusova milost ne ovisi o vremenu i zgodi da bi proizvela učinak. Milost sama sebi stvara i vrijeme i zgodu. (J. Stadler, Poslanica vjernicima 19. 1. 1908. čl. 3.)

 s. M. Kristina Adžamić

  Vijesti - Sve