„ Danas slaveći svetkovinu Uznesenja Bl. Dj. Marije dušom i tijelom na nebo, slavimo i svečano polaganje doživotnih zavjeta naše bivše župljanke s. M. Tajane Andrle. – Naša sestra Marija Tajana uzela je Marijino ime, i poput Marije, u dubini svoga srca poslušala je glas Kralja kraljeva i Gospodaragospodara, kao što veli Psalam(45,11-12): „Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog!” - da se posve preda i svoj život pokloni tom Kralju ...

- Naša je sestra Tajana, poput Marije iz Betanije, “izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti” (Lk 10,42). – U dubini ljudskoga srca – koji je znan samo Bogu i pojedincu - odvija se taj tanani proces radikalnog zaokreta u ljudskom životu, kad se čovjek izdvaja iz uobičajne kolotečine života, iz ustaljenih standarda ovoga svijeta, i krene putem stanovite “ludosti”, koju svijet ne razumije... ~ Riječ je o povjerenju i pouzdanju u Boga, koji nam je namijenio veća i neprolazna dobra, ako svoj život predamo u njegove ruke, da nas poput sjemena posije na mjestu gdje on želi. Jer uvijek je oko njegovo “nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu: da im od smrti život spasi, da ih hrani u danima gladi” ( Ps 33, 18-19).. ~ Zapravo, sve počinje sa onim riječima, koje navodi Psalam 45: “Slušaj”, “pogledaj”, “prisluhni”...

Mi uvriježeno ponajviše slušamo sami sebe: što ja želim, što ja planiram, što ja mislim... - A te svoje apetite predlažemo i Bogu, tražići od njega: daj mi uspjeh, daj mi ugled, daj mi moć, daj mi zdravlje, daj mi ljepotu, daj mi... - To ja želim! - Dakle, ponašamo se kao Božji partneri, a ne njegova djeca. – Ne čujemo njegovu volju! ~ No, Sin Božji je postao malen; u punom smislu pravo ljedsko dijete, predano skrbi ljudskim rukama... - On je i ostao “malen” i poslušan cijeloga života, a istaknuto na križu, posve oslonjen na Oca... - Zato su njegove riječi upučene ambicioznim učenicima bile poput munje: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko” (Mt 18,3). Sin Božji je i sada “malen” u ovome svijetu močnika, sebeljubaca i oholica, iako je slavni Pobjednik i Gospodar svega stvorenoga.

- Opomenuo nas je, također: “I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima” (Mt 18,5). ~ On želi biti malen, kako bismo mi naučili biti maleni, da se sagibamo k njemu, da se privijamo uz njega, kao dijete uz majku, jer nas želi učiniti velikima, da uzrastemo u milosti i Duhu. – Kad čovjek čini sebe velikim, uvijek mu je krajnji ishod da je gubitnik, ali kad Bog malenoga učini velikim, onda može klicati s Marijom, poniznom službenicom Gospodnjom: “Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! ” ~ U današnjem prvom čitanju možda i ne možemo shvatiti koliko su potresne riječi koje navodi Ivan: “Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda” (Otk 12,1). - Kovčeg saveza nije bio viđen tijekom pet stoljeća. U vrijeme babilonskoga sužanjstva prorok Jeremija sakrio je Kovčeg saveza na mjesto koje “će biti nepoznato sve dok Bog ponovno ne sabere svoj narod” (2 Mak 2,7). - Dok Ivan opisuje ženu zaodjenutu suncem, opisuje Kovčeg spasenja. Ona je to mjesto Božjeg prebivanja među ljudima, „Škrinja“ Novoga saveza (šekina) – Prebivalište Božje. Bog je odlučio prebivati u srcu one, koja je povjerovala; koja je svoj život njemu posve predala kao „neznatna službenica“ (Lk 1,48).

– Ona se u tišini i anonimnosti posve posvetila utjelovljenom Bogu – Djetetu - uz koji je vezala sve svoje življenje... - Što se više čovjek sagiba, to se više k njemu Bog sagiba. Marija je svojom poslušnom i ropskom vjerom s Kristom umrla pod njegovim križem da bi s njim suuskrsnula, ne okusivši žalac smrti. ~ Tako je ona postala predslika, Majka i Uzor Crkve, koja ovim svijetom pronosi Kristovo umiranje, suočena sa Zmajem koji želiproždrijeti njezino potomstvo. ~ I ne samo to, već se k Bogu dolazi samo ako se obratimo i postanemo kao djeca (Mt 18,3). „Put Ocu je put predanja malog djeteta, koje bez straha zaspi u naručju svog oca“- kaže Sv. Mala Terezija, naučiteljica Crkve.

~ Kao što je Marija puna Duha Božjeg pohitila u pohode rođakinji Elizabeti i donijela joj otajstvenoga Boga, u svojoj utrobi, tako i Crkva hita donijeti Radosnu vijest - Krista injegovu ljubav - svakom čovjeku. ~ Sestre Služavke Maloga Isusa – kojima je pristupila naša Tajana - nose ime i nezaobilazni Kristov projekt – da se Bog krije u malima i neznatnima, što ne prepoznaje oko ljudi ovogasvijeta, koji nose “gladijatorski” mentalitet bahatosti i uznositosti... ~ Marija je primila, nosila i živjela za Boga, koji je uzeo lik malenkosti, krhkosti, ludosti i prezrenosti, prema kriterijima ovoga svijeta, da bi razorio mudre i bahate ovoga svijeta, te učinio ono što nije, da uništi ono što jest (1Kor 27-28). ~ Nemamo nikakvih vjerodostojnih pisanih svjedočanstava o Marijinu životu do kraja, ali crkvena tradicija, Predaja (i neki apokrifni spisi), kao i Ivanovo Otkrivenje, uz mnoge svete Crkvene oce i naučitelje, svjedoči o njezinoj proslavi na nebu, dušom i tijelom.****** Tako sveti Epifanije (4.st.) koji je prvi istočni otac koji govori izričito o Marijinu uznesenju na nebo: „Na njoj se prvoj i u punini ispunilo šesto blaženstvo: “Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati!” (Mt 5,8); Sveti German, carigradski patrijarh (†733) se pita: „Kako bi raspadljivost mogla zahvatiti ono tijelo od kojeg je došao život? Te se stvari protive i potpuno su tuđe duši i tijelu koje nosiše Boga...”; Sveti Ivan Damaščanin (†749) – crkveni naučitelj pita se kako bi bilo da ona koja je bila Božji šator među ljudima, ne bude prenesena u Šator na nebesima; papa Benedikt XIV. u 18. stoljeću, raspravljajući o blagdanima Majke Božje, piše: “Tkogod se potrudi da prouči stare dokumente, u kojima se ovaj blagdan naziva usnuće, naći će ovaj odgovor: usnuće je i uznesenje jedna te ista stvar.” ~ Pitamo se - kako Onaj koji je rekao: „Ja sam Uskrsnče i Život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!“ (Iv 11,25) – nebi Onu, od koje je uzeo tijelo, proslavio u vječnosti u njezinutijelu? ~ Napokon 1. studenoga 1950. tijekom Svete godine, papa Pio XII. svečano je proglasio da je Blažena Djevica Marija, na kraju svog zemaljskog života bila uznesena dušom i tijelom na nebo, apostolskom konstitucijom Munificentissimus Deus (Najvelikodušniji Bog). ~ To je vrijeme ratnih stradanja i pogroma, kada su svjetske vođe zaslijepljene bezbožnim ideologijama i slijepim nacionalizmima dovele milijune ljudi do bijede i smrti. ~ Crkva ovom suvremenom svijetu, koji je vezan uz materijalnoi kulturu smrti, u Marijinu uznesenju ukazuje na pravi smisao  ljudskoga života, kojeg nam Bog nudi u cjelovitosti i slavi. ~ Marijina malenkost, poslušnost i vjera uzor je onom „Malom stadu“, koje će ići na uska vrata i tijesan put koji vodi u život (Mt 7,12).

~ Taj Marijin put je izabrala i naša sestra M. Tajana, u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa, koje slijede primjer Isusova milosrđa u praštanju i u brizi za žalosne, siromašne i napuštene. ~ Darom služenja, kojeg su primile od Duha Svetoga, po Isusovu primjeru, one i danas služe njegovoj najmanjoj braći, i u njima služe samog Maloga Isusa, po uzoru na Mariju. ~ Ona je model, uzor i oblik življenja Služavke Maloga Isusa. - Služavka Maloga Isusa jest ”služavka” ukoliko prima, sluša, slijedi i utjelovljuje Božju Riječ, kao što je to činila Djevica Marija. - Kao što je Marija posrednica pred Isusom, i Služavka Malog Isusa svojim životom, riječju i primjerom privodi ljude da čuju i vide Krista, koji se manifestira u djelotvornoj ljubavi. ~ Služavka Malog Isusa, dragovoljno izabravši djevičanstvo kao oblik svoga življenja, izabire i duhovno majčinstvo Marijinogtipa, majčinstvo koje rađa, njeguje i čuva Isusovu braću i sestre. ~ Marija je izabrana „Posuda“ punine Božje milosti, jer je Božji dar ljudskom rodu, da kao „Nova Eva“, ostane budna, pozorna na Božji poziv i srca otvorena, da s predanom vjerom odgovori: „Evo me“! – Tako i Služavke Maloga Isusa žele slijediti Marijin primjer , a na to smo i svi mi pozvani.~ Toliko ima muškaraca i žena, koji se ne odlučuju ni za brak, ni za redovništvo, jer je i jedan i drugi put, put služenja, a mnogi žele „služiti“ samo sebi, spiskajući svoj život nizašto... * Kad je sluga Božji vrhbosanski nadb. Josip Stadler, (1890. ) – prije 135 godina, utemeljio Družbu sestara Služavki Maloga Isusa, uvidjevši ona teška vremena potrebu za pomoć u zbrinjavanja siromašnih, započeo je sa 6 djevojaka, koje su položile prve redovničke zavjete, u Sarajevu 1893.godine. To malo sjeme – snagom Duha Svetoga – uz sve neprilike i nevolje – naraslo je u veliko i razgranato stablo, koje donosi mnoge plodove i na kojem se mnogi gnijezde... ~ Njihovo služenje, brinući se za nejaku Isusovu braću i sestre: bolesne, siromašne, napuštenu djecu i stare osobe, dječje vrtiće, djecu s teškoćama u razvoju, u bolnicama, u školama, u apostolatu s mladima i drugo, najmoćnije je očitovanje Božje ljubavi, koju prepoznaju svi ljudi. - U tom služenju osobama s teškoćama u razvoju posvećuje se i naša s. M. Tajana! ~ Sestre djeluju u 63 samostana i zajednice koje se nalaze u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i izvan granica domovine, u  Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, Kanadi i sve do dalekog Haitija.~ Evo misli koje je sestrama, kao i svima nama, uputio njihov

Utemeljitelj 1915. godine, potičući ih na pobožnost prema Bl. Dj. Mariji, koja je za sve nas podnijela žrtvu ljubavi. = Marija nas je tako jako zadužila – kaže on - „da joj se ne možemo dostojno odužiti, sve kada bismo joj dan i noć služili i hvalili ju i slavili. A i Sin Božji, ukoliko je uzeo tijelo od Bl. Dj. Marije, postao je tako velik njezin dužnik, kako vele sv. Oci, da on u svrhu, da joj se oduži, sve njezine molbe uslišava i smatra kano zapovijedi, pa ju je učinio svemogućom po milosti, što je on to po naravi; a svemoguća je ona na koljenima, jer sve isprosi od Isusa, i On joj nikada ništa ne može odbiti, nego po njoj bezbrojna čudesa čini u redu naravi i milosti i slave vječne, pošto je sve manje, što joj on može dati spram onoga što mu je ona dala”. ~ I završit ću sa stihom iz Himne naših sestara Služavki Maloga Isusa, pri kojoj molimo Veliku Gospu, da podari svojom zaštitom i zagovorom snagu milosti i ustrajnosti našoj sestri M. Tajani, a i svim nama, kako bismo uvijek odgovorili Gospodinu, na njegov poziv ovim mislima:„Služavke smo Vječnog Boga, Što će nama varav svijet: Mali Isus naša radost, Za Njeg ́ ćemo živjet, mrijet!“ ~ Ti nam pomozi proslavljena Majko Kristova i Majko naša, da ovo postane moto našega života. ~ Zapali Duše Sveti u nama takvu vjeru, da uvijek Tebe poslušamo, prepoznamo i osluhnemo, tako malenoga među nama, te se za tebe zalijepimo, kako bismo s tobom mogli živjet i mrijet.“

RIJEČ ČESTITKE I ZAHVALE don Mate

„Na kraju ovoga svečanog slavlja, pri polaganju Doživotnih svečanih zavjeta, u Družbi sestara Služavki Maloga Isusa, za Splitsku provinciju Sv. Josipa, zahvaljujemo i čestitamo, ponajprije roditeljima naše sestre Marije Tajane Andrle, ocu g. Saši i majci gđi. Ani-Mariji. – Oni su milošću Božjom svojom ljubavlju podarili život, odgoj i prve korake u vjeri, našoj Tajani. ~ Vjerujem da su, uz dozu ljudskih snatrenja i promišljanja, sada ispunjeni radošću, što je njihova kći Tajana izabrala za ljubav svoga života, najnježnijega, najvjernijega, najmoćnijega Zaručnika, Isusa Krista. - Njegova je ljubav slađa od vina, miris najboljih mirodija, a “ulje razlito“ je ime njegovo – kaže Pjesma nad pjesmama (1,2b-3a) Njegova vjernost nikad neće iznevjeriti; njegov ljubazan pogled nikad neće potamniti; njegovo se Srce nikad neće ohladiti! - “Jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob”. Čestitamo i Tajaninoj sestri i braći, kao i svoj njezinoj rodbini. Iskrene čestitke i njezinoj provincijskoj poglavarici s. M. Mariji Banić, kao i svim ostalim sestrama Služavkama Maloga Isusa.

= Na posljetku tebi sestro Marijo Tajano, upućujemo najsrdačnije čestitke što si hrabro odgovorila Gospodinu Isusu Kristu – Zaručniku duše svoje. Izabrala si ovaj Marijin neznatan i mali put, koji vodi do nedokučivih visina. Izabrala si služiti Kristu u najmanjima, a to je samo za one oči koje vide, uši koje čuju i srce koje spoznaje, kako se već ovdje ostvaruje vladavina Kralja svih kraljeva. – Neka te na tom putu prosvjetljuje Duh Sveti i prati zagovor proslavljene, neznatne Službenice Božje, Kristove i naše Majke. U ime nas svećenika i župljana naše župe, gdje si svoj duhovni hod započela, primi ovaj skroman darak – buket ovoga cvijeća. Ovo će cvijeće uvenuti, ali buket cvijeća tvoga srca, ljubavi, vjere i skromnosti neka nikad ne uvene! ~ Pratila te ljubav i blagoslov Krista Gospodina, cijeloga života! = Velika hvala preč. Dragutinu Papiću, kanoniku Stolnoga kaptola Sv. Križa u Sisku i župniku župe Sv. Marije Magdalene u Selima – na predvođenju ovoga misnog slavlja i svečanog polaganja doživotnih zavjeta naše sestre M. Tajane Andrle!“