{image:1:large}

Prije 40 godina, 21. lipnja 1974., u sarajevskoj katedrali Družba sestara Služavki Maloga Isusa, vođena nadahnućem svoga Utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera stavila se pod moćnu zaštitu Presvetog Srca Isusova. Ove godine, 28. lipnja 2014., na blagdan Prečistog Srca Marijina, sestre su potaknute ljubavlju prema Srcu Isusovu i srcu svoga Utemeljitelja, došle kao i prvi puta, u Sarajevo – u kolijevku Družbe, obnoviti posvetu k Presvetom Srcu Isusovu, u divnoj katedrali Presvetog Srca Isusova i na grobu oca Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera.

Duhovnim programom u 10 sati započela je priprava svečanosti euharistijskog slavlja i posvete Srcu Isusovu. Program su pripremile i animirale sestre novakinje s učiteljicom s. M. Marinom Piljić. Sadržajem i porukom programa osvježile su sjećanje na dane priprave za posvetu Družbe Presvetom Srcu Isusovu, kao i na sam dan posvete, te na misli vodilje Utemeljitelja i sestara o štovanju Presvetog Srca Isusova. U znak sjećanja na ovaj svečan dan, svaka sestra i Prijatelj Maloga Isusa dobili su na dar poruku, koja će nadahnjivati i poticati na život prednja posvetom Srcu Isusovu. 

Svečano euharistijsko slavlje u 10,30 sati, predvodio je mons. Ivo Tomaševič – generalni tajnik Biskupske konferencije BiH, u koncelebraciji s još tri svećenika. Sve prisutne, na početku misnog slavlja, pozdravio je župnik sarajevske katedrale vlč. Pavo Šekerija i najavio radosnu poruku, koja je stigla iz Rima, od pape Franje, koji podjeljuje svoj papinski blagoslov i prigodnu riječ uz svečanost posvete Presvetom Srcu Isusovu. Poruku je pročitala s. M. Admirata Lučić, provincijska glavarica sestara Sarajevske provincije. Poslije poruke pape Franje, prisutne svećenike, sestre, Prijatelje Maloga Isusa i ostale vjernike, pozdravila je vrhovna glavarica Družbe s. M. Radoslava Radek. U pozdravnom govoru izrazila je zahvalnost za milost da danas, u prigodi 40. obljetnice posvete Srcu Isusovu, može biti na svetom mjestu na kojem je prije 130 godina, točnije 20 studenog 1884. godine, prvi Vrhbosanski nadbiskup i naš otac Utemeljitelj – sluga Božji Stadler, blagoslovio temeljni kamen ove katedrale, pet godina kasnije posvetio katedralu Presvetom Srcu Isusovu, kako bi Srce Isusovo, trajno pratilo ovaj sebi posvećen dom. Božansko Srce Isusovo bilo je nad ovim hramom po nadbiskupu Stadleru. U njemu je primao mnoga nadahnuća i sve odiše njegovom velikom ljubavlju prema Srcu Isusovu i  Prečistom Srcu Marijinu. „Želim vjerovati da se u toj kontemplaciji Srca Božjega, upravo ovdje u katedrali, začela u njegovu srcu i naša Družba.“, rekla je majka Radoslava u pozdravnom govoru. Pozvala je sve sestre, da danas, okupljene oko Srca Isusova i velikog sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, na ovom, njima svetom mjestu, zahvale Božanskom Srcu za sve primljene milosti koje smo obilato primale kroz našu povijest i obnovimo vjernost i odanost Božjem Srcu kojem smo predale život po svetim zavjetima, te istovremeno molimo oproštenje za propuštenu nezahvalnost i mlakost života. Na kraju pozdravnog govora, časna majka Radoslava, pozvala je sestre da čin obnove posvećenja Presvetom Srcu Isusovu koji će učiniti danas, bude novi početak radosnog apostolskog služenja u svetoj Crkvi, iz kojeg će se Družba obnoviti novim duhovnim zvanjima i započeti put ulaska u 125. godišnjicu Družbe.

Nastavilo se svečanim misnim slavljem, na kojem su liturgijsko pjevanje animirali PMI župe Gromiljak pod ravnanjem s. M. Marinele Zeko. Duh posvete Srcu Isusovu žario je i zračio cijelim misnim slavljem, pjesmama, molitvama, prikaznim darovima i njihovim simbolima: oltarnika, knjigom sa Stadlerovim poslanicama Pod zastavom Srca Isusova, pločom u obliku srca sa riječima zahvale ocu Utemeljitelju i lampionima - simbolima pripadnosti Hrvatskom narodu, a darovali su Prijatelji Maloga Isusa 

U propovijedi mons. Tomašević je naglasio divnu moć Božanskog Srca Isusova, koje iscjeljuje, obnavlja i ujedinjuje naša srca s Bogom i jednih s drugima. Progovara i progovorilo je srcu svake sestre Služavke Maloga Isusa kada je upalilo žar redovničke ljubavi i dovelo je u redovničku zajednicu Služavki Maloga Isusa, iz različitih krajeva BiH, RH i drugih krajeva zemlje. Pronašlo je srce svake sestre i dirnuo  ga svojom Božanskom ljubavlju pozivajući da žar ljubavi Božanskog Srca pronosi i svjedoči u svijetu. Tom Božanskom ljubavlju bilo je dirnuto i plemenito srce vašega utemeljitelja nadbiskupa Josipa pa je posvetio ovu mjesnu Crkvu vrhbosansku, a tako na određeni način i ovu zemlju, Srcu Sina Božjega da svoju Božansku ljubav na osobit način trajno izlijeva na članove ove Crkve, ali i na sve s kojima oni žive.  

Božansko Srce neće ostaviti neutješenoga nikoga tko svoje molitve usmjeruje prema njemu i nastoji srce učiniti što sličnijim njegovom Božanskom Srcu. Vi Služavke, kao njegove duhovne kćeri, na osobit način svjesne ste Utemeljiteljeva poziva i poticaja na tu i takvu ljubav koju i ovom prigodom želite obnoviti kako bi svaka od vas i sve vaše zajednice bila žarišta božanske ljubavi, u kojima će evanđeoski jezik ljubavi biti razumljiv svima: gladnoga nahrani, žednoga napoji, bolesna pohodi… Svi  smo pozvani biti svjedoci upravo takve ljubavi.   

Dozvao je u sjećanje prisutnih događaj današnjeg dana, prije točno 100 godine, 28. lipnja 1914. u Sarajevu, kojim je započeo prvi svjetski rat, te pozvao na molitvu za trajan mir u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, u svijetu i srcu svakog čovjeka, i molitvu za sve stradale ljude u ratovima na ovim prostorima i šire.  Potaknuo je sestre da na grobu svoga Utemeljitelja obnove želju za svetost života i zaključio propovijed riječima: Za budućnost svih vas i cijele Družbe od svega je najvažnije da budete Isusove, da trajno učite od božanskoga Srca i ostanete pod okriljem toga Srca koje daje istinski život. Mi zajedno s vama i za vas molimo da Vas božansko Srce čuva zahvalni za sve što je Vaša Družba učinila za nas svećenike, za nezbrinutu djecu, za stare i bolesne, za pomoć tolikim potrebnima. Ostanite u božanskom Srcu i budite nositelji i svjedoci njegove božanske ljubavi. Marijino srce, koje je prebiralo i premišljalo o Isusu Kristu, neka Vas zagovara te svojim srcem poput Marije osluškujete poticaje božanskog Srca. 

Nakon popričesne molitve oko 150 prisutnih sestara Služavki Maloga Isusa, klečeći je obnovilo posvetu Presvetom Srcu Isusovu, u duhovnoj povezanosti i molitvi sa sestrama koje su odsutne zbog bolesti ili apostolskog djelovanja. Bio je to čin iskrene želje biti i ostati uz Srce koje ljube i koje ih neizmjerno ljubi.

Pjevajući Tebe Boga hvalimo izrekle su zahvalu Srcu Sina Božjega za sve primljene milosti, zatim su svećenici, sestre i prisutni puk pošli su do groba sluge Božjega nadbiskupa Stadlera, Utemeljitelja sestara, i svi zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Predvoditelj misnog slavlja mons. Tomašević, sa groba sluge Božjega Stadlera udijelio je svećenički blagoslov na kraju svete mise, a okupljene sestre zapjevale su Himnu Družbe sestara služavki Maloga Isusa, nakon koje su ostale u kratkoj i tihoj osobnoj molitvi. 

Ova, za sestre velika obljetnica, obilježena je, pred ljubljenom Katedralom, u kojoj počiva srce njihova utemeljitelja – njegovi zemni ostaci – zajedničkom fotografijom sestra i Prijatelja Maloga Isusa.   

Po završetku svečanosti u katedrali, sestre su nastavile slavlje kod obiteljskog stola u KŠĆ sv. Josip  u Sarajevu i s programom u dvorani KŠC sv. Josip. Imale su priliku upoznati i vidjeti KŠC te susreti se sa sestrama Kćeri Božje ljubavi, koje je nadbiskup Stadler – naš Utemeljitelj doveo u Bosnu i povjerio im odgoj i brigu za djecu i mladež. 

s. M. Kristina Adžamić