Draga s. Ilinka!

 Mnogima si pjesmice pisala i Malenom Isusu za njih svoje molitve upućivala.

Mnoge će se osobe Tebe s ljubavlju sjećati, 

a Ti ćeš i dalje za sve nas kod Boga se moliti.

Koju si sreću imala, da si u svom poslu s osmjehom

uživala i molitvice blagoslova iz srca citirala.

Zanimljivo, neke je osobe potrebno na posao tjerati,                                                                                                                                      

a Tebe je bio problem iz kuhinje istjerati.                                                                                                                             

   Svoju si životnu misiju privela kraju,                                                                                                                                                 

 neka ti anđeli budu društvo u raju.

Često si mi duhovne pričala priče,                                                                                                                                                

možeš mi i u snove ponekad doći – što se mene tiče...                                                                                                         

Vrijeme provedeno s Tobom bio je Božji dar,                                                                                                                                         

da sam upamtila još pokoji savjet bar ...

Moji „radni“ počeci s Tobom po kuhinji bili su kao neko trčkaranje razigranog djeteta ...Ponekad si mi bila potpuno neshvatljiva,pitajući se - otkud ti tolika volja za radom ... zapravo ništa nisam razumjela ... Ali s godinama, radeći isti posao, shvatila sam da radim isto što i ti...i da mi nije teško. Shvatila sam da sam od Tebe NASLIJEDILA LJUBAV—ljubav prema kuhanju.

Svatko u životu ima svoju priču. Ovo je moja priča jer osjećam ZAHVALNOST. Ono vrijeme kad nam se Luca pridružila, bio je pravi show u radu, skoro da se o tome počelo pričati po Gradu.

Sjećaš li se onog biskvita od 40 jaja ?!... onda bi ti doviknula,“ Ive, stavi još jedno jaje da ne bi bilo malo ...“ Da, to si bila Ti ... Ozbiljna, duhovna i šaljiva. Često si znala reći „ Bože moj , što ja imam lijepi posao – niti me ljeti sunce grije, niti me zimi zima bije“.

Draga s. Ilinka, vjerujem da te sada grije toplina Božje dobrote i ljubavi. Hvala Ti za nesebično darivanje i služenje i za vrijeme koje nije izgubljeno.... nego ŽIVLJENO !

Za kraj, opet jedan tvoj biser. Do ponovnog susreta: „DOVIĐENJA I DA SI MI ZDRAVO“ !

 s. Ivana  Radman

Grottaferrata  28. 11. 2016.