SPLIT: Na splitskom groblju Lovrinac, 11. lipnja pokopana je naša sestra Augustina (Ana) Jukić preminula 8. lipnja 2012. u 80. godini života i 56. godini redovništva.

Ana s. Augustina Jukić rođena je 8. ožujka 1933. u Otoku od oca Jure i majke Pavice rođene Bošković, kao prvo od osmero djece. Imala je četiri brata i tri sestre, od kojih su živi brat Stipe i sestra Anđelka. Svoju obitelj, rodbinu i rodni Otok, istinski je voljela i u svojim molitvama nosila. U teško ratno vrijeme osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu. Uz dobar vjerski odgoj u obitelji, gajila je i duboki kršćanski život u župskoj zajednici. Bila je posebno pobožna Blaženoj Djevici Mariji, i često hodočastila u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Poput mnogih djevojaka iz cetinskog kraja i ona je u sebi osjetila želju i milosni poziv na redovnički život. Bila je marljiva i spretna u domaćinskim poslovima, pa su roditelji željeli da ostane što dulje kod kuće, i kao najstarija od ženske djece da pomogne majci u odgoju mlađe braće i sestara i u kućnim poslovima. Prihvatili su njezinu istinsku želju za redovničkim životom. U 21. godini života, 1954., dolazi u samostan sestara Služavki Malog Isusa, u kojem je već bila njezina tetka s. Sekundina Bošković. Došla je u kuću maticu Družbe u Zagreb, gdje ju je primila časna Majka s. Flavija Tomšić. Kao redovnička pripravnica ulazi u bit i narav redovničkog života i karizmu Družbe. Nakon godinu dana, 1955. započela je novicijat, pod vodstvom magistre s. Genoveve Sobota. Privremene redovničke zavjete polaže 1956. u Zagrebu, a doživotne  1962. godine na Kraljevcu u Zagrebu.

Nakon položenih redovničkih zavjeta dolazi u samostan u Solin u kojem dvije godine pomaže u njezi osoba s poteškoćama u razvoju, te u domaćinskim poslovima. Iz Solina odlazi u samostan sv. Ane u Velom Varošu u Splitu tu ostaje od 1958. do 1963. Uz njegovanje molitvenog života, vrši razne službe:  sakristanka u crkvi Sv. Kiža, uređuje crkveno rublje i vodi brigu o čistoći i ljepoti crkve, u samostanu šiva jorgane i dvori bolesne i starije sestre. U svim tim službama bila je marljiva i požrtvovna, fizički i duhom jaka. Od 1963. do 1990., tj. do mirovine, radi kao njegovateljica u Domu umirovljenika-staračkom Domu na Lovretu u Splitu.  27 godina u ovoj ustanovi predano i s ljubavlju njeguje starije i bolesne osobe. Služi Malom Isusu u nemoćnim starcima i staricama, u duhu karizme svoje Družbe. Za ovu službu osposobljavala se uz rad i kroz tečaj za njegovateljice, a k tomu je u sebi imala prirođeni dar ljubavi i osjećaj za bolesne, starije i nemoćne. Imala je fizički snažnu ruku, dobro srce i osjećaj za staračke potrebe, teškoće i probleme. Osobita joj je radost bila kad je u teško vrijeme komunizma, kad se u javnim ustanovama nije smjelo javno poticati na ispovijedanje vjere, na sebi svojstven način, poticala i pomagala bolesnicima da se susretnu s Gospodinom kroz sakrament ispovijedi i prime sakrament bolesničkog pomazanja. Trebalo je imati hrabrosti i vjere, u to vrijeme izložiti se negodovanju i prijekoru i same uprave Doma zbog toga što bi pozvala svećenika da udijeli sakrament dotičnom bolesniku. Činila je to s ljubavlju i dubokom sviješću da je, uz tjelesnu pomoć, još potrebnije starcu i starici pružiti  duhovnu utjehu i skrb. Bila je u tome hrabra. (I odlaskom u mirovinu, rado i često, sjećala se rada sa starijim i bolesnim osobama.)

Nakon odlaska u mirovinu 1990., nekoliko mjeseci je bila u samostanu na Šinama. Nakon toga u samostanu na Strožancu do 2000. godine. Ovdje prema svojim mogućnostima pomaže u domaćinskim poslovima, jer joj je zdravlje već tada bilo narušeno. Kad je samostan sv. Ane u Splitu obnovljen i osposobljen za ponovni život sestara, s. Augustina ponovno dolazi u samostan sv. Ane. Godine 2006. svečano je proslavila 50. obljetnicu redovničkih zavjeta, što joj je bila velika radost.

Kad joj je zdravlje bilo slabije, a pomoć u njezi sve veća, 2. rujna 2010. premještena je iz samostana sv. Ane u Splitu u samostan sv. Rafaela u Solinu, zbog boljih uvjeta ovog novog samostana za njegu teških bolesnika. Znala je reći kako je u samostanu u Solinu započela svoj život kao redovnica i da Gospodin u svom Božanskom planu želi da se iz ovog samostana preseli u kuću Očevu. Zadnjih godina bila je na bolesničkom krevetu. Osjećala je svu ljudsku nemoć, krhkost i slabost, molila i primala pomoć Oca nebeskoga i njegove Majke Marije. Strpljivo je podnosila bolest i nemoć, predana u Božju volju, zahvalna sestrama za svu pažnju i pruženu njegu.

Preselila se u vječnost 8. lipnja, u 80. godini života i 56. godini redovništva.

U ime svih sestara splitske Provincije u duhu vjere izražavam sućut sestri Anđelki i bratu Stipi s njihovim obiteljima, obiteljima pokojne braće Blaža, Mirke i Nediljka, obiteljima pokojnih sestara Luce i Nede, i ostaloj rodbini.

Čvrsto vjerujemo da je s. Augustina već zadobila vijenac nagrade od Isusa kojeg je istinski ljubila u braći i sestrama, kojima je kroz svoj život služila.

Draga s. Augustina, Gospodin Ti bio vječna nagrada u rajskoj slavi u kući Oca nebeskoga, za sve dobro koje si učinila u službi predanja Gospodinu, kojeg je si na osobiti način nazirala u patničkom licu bolesnika, starca i starice. Moli kod Gospodina za nova zvanja.

Počivaj u miru Božjem i sa svojim susestrama čekaj zoru uskrsnuća na ovom splitskom groblju!

s. Maneta Mijoč