„Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“ (Iv 11, 25)
Svemogućem Bogu, Gospodaru života, preselila se naša draga S. M. Hilarija Marija Posavec članica Družbe sestara Služavki Malog Isusa, 30. rujna 2020.g. u 94. godini života i 72. godini redovničkih zavjeta. Sprovod drage nam sestre bit će u utorak, 6. listopada 2020.g. u 11,40 sati na gradskom groblju na Mirogoju. Sveta Misa zadušnica bit će u samostanu „Betlehem“, Kraljevec, u Zagrebu. Preporučamo dušu naše sestre Hilarije u vaše molitve. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Sestre Služavke Malog Isusa Zagrebačke provincije i rodbina

Slovo o s. Hilariji Marji Posavec

Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u Njemu spasenje, samo On je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati – molile su sestre u trenutku preminuća s. M. Hilarije. Gospodin je prihvatio njezino pouzdanje i kroz posljednje četiri godine pripremao žrtvenik, a s. M. Hilarija je svakodnevno prinosila blagoslovnu žrtvu na mnoge nakane. Na prvom mjestu su joj bili svećenici. Kada je vidjela patnju i trpljenje svećenika u vrijeme komunizma, rekla je: „Zašto ne bih i ja, mogu i ja.“ I sjedinila je svoju patnju s Isusovom za mnoge svećenike koji su bili proganjani radi vjere i svjedočanstva za Crkvu. Služila je kod svećenika koji su bili mučenici za vjeru u vrijeme komunističkog progona kod vlč. Milivoja Čekade, biskupa Smiljana Čekade, prečč. Ante Bakovića i Antuna Ivandije. Kad je umro prečasni Ivandija, kardinal Franjo Kuharić je rekao: „Antune, sada si sišao s križa.“ Tako je s. M. Hilarija 30. rujna sišla s križa svoje bolesničke postelje i ušla na gozbu vječnoga slavlja.  

Rođena je 15. studenoga 1926.g. u Brezovini, Tuhelj, od oca Gabrijela i majke Ljubice r. Katančić, kao prvo od osmero djece, a krštena kao Marija u župi Uznesenja B.D.M. Kad je Gospodin odabirao koga će pozvati, na obitelj je prosuo šaku sjemenja. Rijetko se nađe obitelj tako plodna duhovnim zvanjima. Jedan brat je ostao doma i osnovao obitelj, a svi ostali su se ostvarili u duhovnom zvanju. Tri sestre +s. M. Gabrijela i živuće s. M. Terezija i s. M. Riharda su također članice ove Družbe. Brat, fra Ferdo je član franjevačke zajednice, a braća Karlo i +brat Gabrijel su pripadnici dominikanske zajednice.

U Družbu je stupila 8. kolovoza 1946. u Sarajevu. Prve zavjete je položila 15. kolovoza 1948. u Sarajevu, a doživotne 15. kolovoza 1954. u Zagrebu. Cijeli život je provela kao kuharica i moliteljica i ostvarila zvanje Marte i Marije za sestre i posebno svećenike koje je posebno pratila svojim molitvama i žrtvama. Put ju je vodio od Vinkovaca, preko Dubrovnika, Sarajeva, Skopja, Uroševca, do Zagreba na Kaptolu gdje je pomagala nositi križ kod dr. Antuna Ivandije u komunističko vrijeme oko 28 godina. Tu je naučila suosjećati, prikazivati i nadasve nositi tajnu.  Nakon toga bila je u samostanu u Samoboru i na kraju na Kraljevcu gdje je završila svoje redovničko putovanje. Njezini roditelji su bili članovi Trećeg reda svetog Franje. Pobožnost je upila u skladnom roditeljskom domu gdje je obitelj svaki dan zajednički molila krunicu na koljenima. Radosno zajedništvo je preslika obiteljskog u kojem se dijelilo, slavilo i zahvaljivalo i onda kad su proživljavali teška životna iskušenja. S koliko radosti je isticala obiteljski život njihova brata Pepeka i nevjeste Štefice. To je obitelj u kojoj je sve počimalo i završavalo pjesmom. Njezin je život bio svjedočanstvo neizmjerne Božje ljubavi prema siromahu i patniku, svećeniku prognaniku i Crkvi. Na njezinu je licu uvijek sjala radost, sve trpljenje je strpljivo nosila i bila je nadahnuće i melem za dušu mnogim članicama zajednice. Iako nije vidjela, osjetila je i po glasu prepoznala sestre koje su joj došle u posjet. Nitko od nje nije otišao bez blagoslova. Posebno kroz vrijeme nemoći i bolesti ustrajno je za sve molila i bila je u duši ispunjena i zadovoljna sa svime što joj se događalo. Već je ovdje prije smrti zračila nebeskom ljepotom i njezinim odlaskom sa zemlje nebo je postalo ljepše. 

Zahvaljujemo nebeskom Ocu što smo imali milost sa s. M. Hilarijom provesti mnoge dane u kojima nas je obogaćivala smislom i ljubavlju prema Isusu. Sada se kod Isusa raduje i neka uživa vječni mir.