DAH KOJI DARUJE ŽIVOT

8. lipnja: Svetkovina Pedesetnice (Duhovi)

Čitanja: Dj 2, 1-11; Ps 104,1-2a.24.35c.27-28.29bc-30; 1 Kor 12, 3b-7.12-13; Iv 19,20-23.

Isus se nakon uzašašća na nebo vratio u okruženje Duha. Nakon njegova uzlaska Ocu, kršćani su osjetili i iskustvom potvrdili ono što im je obećao da neće ostati siročad i da će im poslati Duha branitelja koji će ih upućivati u svu istinu. Od dana rođenja Crkve na blagdan Pedesetnice u Jeruzalemu Duh Sveti vodi Crkvu. Djela apostolska u Svetom pismu puna su izvješća o nebeskoj snazi koja se spustila na apostole i koja ih je hrabrila i vodila u naviještanju evanđelja. Ali koliko god Duh Sveti bio kao svjedok i tješitelj zamjetljiv, toliko nam je i teško shvatljiv. Veličina njegove božanske osobe iskače iz dometa našega iskustva. A upravo Duh Sveti djeluje u čovjeku. On je Božja snaga koja se spušta na čovjeka, na izabrani narod, na Mariju, na Isusa i na cijelu Crkvu. U Duhu Svetom približava nam se nevidljivi i neobuhvatljivi Bog.

Možda se iz istog razloga u Stadlerovim spisima Duh Sveti ne pojavljuje kao zasebna tema, ali ipak on često (posebno u poslanicama) govori o djelovanju Duha Svetoga u svijetu i u Crkvi, onoga Duha koji izlijeva na nas svoje darove te posvećuje i pojedinca i cijelu zajednicu. Sluga je Božji Josip Stadler bio čovjek ispunjen Duhom Svetim kao zrakom koji se diše. On je prisutan i u njegovom životu i u razmišlja-njima i u molitvi. Razgovori koje je vodio jednostavno su bili duhovni razgovori. Njegovo stalno ispitivanje volje Božje, način koji je naučio i prihvatio odgajajući se pod duhovnim vodstvom isusovaca, nije ništa drugo nego prepuštanje vodstvu Duha Svetoga. Dinamika Stadlerova života, koja polazi od poniznosti, ljubavi i strpljivosti, u skladu je s plodovima Duha, a plodovi Duha proizvode život po Duhu Svetom. U tom je Duhu nazočan Krist Gospodin, a tko traži Krista mora biti otvoren djelovanju Duha. Po tom je Duhu sluga Božji nastojao vršiti svoju pastirsku službu i u njemu susretati ljude. Zato je „bio demokrata od glave do pete ... Otvoren i pošten protivnik. Znao je puno oprostiti i puno zaboraviti.“ (Katolički tjednik)

U Duhu poziva i svoju vjerničku zajednicu i sve ljude na stalno obraćenje i vršenje volje Božje. On piše: „Kada Duh sveti siđe na apostole, te kada je na Petrovu riječ narod sakupljen u Jeruzalemu sa svih strana svijeta, čudeć se i diveć svemu što se ondje zbilo, zavapio: Šta ćemo činiti, ljudi braćo? Petar reče: Činite pokoru (Djel. ap. 2, 38.). Povodeć se tim primjerom nasljednici Petrovi i nasljednici Isusovi sv. oci rimske pape podizali su vazda svoj glas kad god vidješe da svijet ostavlja put krjeposti te udara putom koji vodi u propast, te su svima govorili: Činite pokoru.“ (Poslanica vjernicima od 2. veljače 1886.)

Kao kršćani vjerujemo da je Duh Božji stvoriteljska snaga svega života. Duh Životvorac je prisutan u stvorenju, ali On je prisutan i u ljudskoj povijesti i u životu svakoga pojedinca na djelu. Tko to shvati onda zauzima sasvim drukčiji stav prema svemu stvorenome. On onda razmišlja kako će štititi i sačuvati stvorenje, jer je zaštita prirode zapravo zaštita života.

Osvrnemo li se malo na svijet da steknemo nekakav uvid u ono što se događa, možemo vidjeti i drugu stranu događaja. Mnogo je toga u ovom svijetu što ne razumijemo. Ljudski razvoji, udarci sudbine, nevolje, bolesti i slučajevi smrti nalaze se često pred nama kao neprobojne tajne, upravo zagonetke. Susrećemo ih s uvijek novim pitanjima: Zar se moralo to dogoditi? Zašto je pogodilo baš mene? Kamo to vodi? – Tko će odgovoriti na sva ta pitanja?

No vjera nas uči: Duh je Božji u svijetu. Gdje je njegov Duh, tu postoji i smisao. Gdje slijepi ljudi otkrivaju besmisao, tu vjerujući vide smisao. A tamo gdje se otkriva smisao, tu ne treba zdvajati, tu je život moguć.

Tko to uvidi, onda vidi i ono što Duh izgrađuje. Često smo zatečeni, pred činjenicom uzrasta života u svijetu. Ali smo posebno zatečeni i stojimo u stavu čuđenja i divljenja pred uzrastom života u vjeri. O tome čitamo i slušamo kod mnogih obraćenika. Tako Tatjana Goričeva u knjizi Opasno je govoriti o Bogu piše: „Otvorih svoj molitvenik u metrou u Moskvi i počeh čitati pjesmu u čast Majci Božjoj. Pored mene sjeđaše mladić. Primijetila sam kako je njegov pogled ukočen na tekstu. Čitao je zajedno sa mnom. Nasuprot meni sjedilo je dvoje mladih. Oni su otkrili na hrbatu knjige: Molitvenik. Začuđeni i uzbuđeni izmjenjivali su poglede. Kad sam napustila vlak, izišli su i mladi ljudi za mnom i slijedili me: ‚Recite nam, gdje se to može nabaviti? Platit ćemo za to svaku cijenu.‘“ Tamo, gdje je vjera godinama bila izvan zakona, iznenada se počela ponovno vraćati na kolosijek ljudskoga života. Silna je čovjekova glad za Bogom, a tu onda Duh Božji silazi, izgrađuje kako bi nastao život iznova.

Duh Sveti nas uvijek podsjeća na naše ime. Biti kršćanin, znači, biti pomazan Duhom. A to mora imati utjecaja na naš život. Kad neki krštenici kažu da bi išli u crkvu, ali ne znaju što bi tamo radili, onda im recite da Duh Božji djeluje. Njemu se treba prepustiti da nam se otvore obzori spoznaje u svijetu i vlastite duhovnosti.

Amen!