Sve naše staze i putovi jednom završe ovdje na zemlji, ali smrt nije kraj već početak nove stvarnosti kod Gospodina u vječnosti. Naša s. Kerubina je imala osjećaj skorog susreta kojeg se nije bojala, već se svim bićem, svom dušom i molitvom za njega pripremala. Bilo je znakovito da je tražila sakrament ispovijedi i bolesničkog pomazanja. Žarko je željela slaviti svetkovinu sv. Rafaela u nebu. Iako nam se činilo da se polako oporavlja i da će još neko vrijeme biti naša suputnica u samostanu, ali ona je rekla "Treba još malo počistiti neke staze da sve bude čisto". Iznad svega je s. Kerubina bila Božja, predana Kristu u svakom trenutku i on ju je našao spremnu.

Svjetlo dana s. Kerubina Županac je ugledala 31. 12. 1929. godine u Krašiću u obitelji s osmero djece. Roditelji, Petar i Tereza rođ. Ćuk, na krštenju su joj dali ime Jelka, a odgajali su ih u kršćanskom duhu i u velikoj ljubavi.

Njezina starija sestra Tereza s. Fridolina osjetila je Božji poziv i s roditeljskim blagoslovom ušla u Družbu sestra Služavki Malog Isusa u Sarajevo.  

S. Kerubina potaknuta njezinim primjerom, razmišljajući o redovničkom pozivu osjetila je da Bog kuca i na njezino srce te je odgovorila na poziv i pošla sestrinim putem.

U samostan Antunovac u Maksimiru primljena je u kandidaturu 1952. godine. U novicijat je ušla 5. 01. 1953. godine u Samoboru, a prve redovničke zavjete položila je 1954. god., a doživotne 1960. godine u samostanu Antunovac u Maksimiru.

Sve dužnosti koje su s. Kerubini iza novicijata bile povjerene od Vinkovaca, Stenjevca, kod franjevaca trećoredaca na Ksaveru, Kraljevca,  Podravskih Sesveta, u našem samostanu u Samoboru vršila je s puno ljubavi.

Vrativši se ponovno na Kraljevac u svom je kratkom životopisu zapisala "Hvala Bogu, evo do sada sam u radosti ustrajala u službi Malog Isusa".

Njezin život, njena jednostavnost i poniznost bile su, Božji dar našoj Provinciji, a ona Božja miljenica to je svojim životom i  izražavala.  

„Za ljubav Božju vrijedi se žrtvovati“ bile su riječi poticaja naše s. Kerubine. Voljela je i druge poticati na dobrotu. Vjerovala je kako Bog zna za sve što je učinjeno u skrovitosti. Znala je dati jezgrovite i korisne savjete na čemu smo joj zahvalne. Uvijek se zanimala za pomladak u našoj provinciji i usrdno je molila za zvanja.

Draga s. Kerubina, Hvala Vam na uzornom redovničkom životu i svjedočenju u malenosti, služenju, potpunom sebedarju, na vedrini i neumornosti. Vi ste zračili Isusovu blizinu, ljudsku toplinu, razumijevanje za tuđe slabosti. Hvala na svemu što ste učinili za Družbu i Provinciju, Crkvu i nas sestre.

Kako nosite ime anđela, tako su i oni vas unijeli pred lice Svevišnjega da Vaša radost bude potpuna. Vjerujem da Vas je dočekao arkanđeo Rafael, a da se Vaša duša pobožna, dobra i sveta pridružila svim anđeoskim korovima koji slave Boga na nebesima – zagovarajući i nas pred Ocem nebeskim. Zahvaljujemo dragom Bogu što vas je podario našoj Provinciji i što ste nam ostavili duboki primjer Isusove služavke.  

GOSPODIN VAM PODARIO VJEČNI MIR I RADOST