S. Sostenija (Iva) Mateljan (5. VII. 1939. - 20. II. 2013.) Petak, 22. 2. 2013.

Na splitskom groblju Lovrinac, 22. veljače pokopana je naša sestra Sostenija (Iva) Mateljan preminula 20. veljače 2013. u 74. godini života i 55. godini redovništva Iva s. Sostenija Mateljan rođena je 5. srpnja 1939. u pitomom selu Košute, u uzornoj katoličkoj obitelji Ante i Ive rođene Jurčević. Krštena je 13. srpnja 1939., u crkvi sv. Mihovila u Trilju. Rasla je i odgajala se u teško ratno i poratno vrijeme. 


U obitelji, uz dobre i pobožne roditelje, brata Ivana i sestru Pavicu, usvajala je temeljne ljudske i kršćanske vrednote. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, nadarena bistrinom uma. Marljiva i spretna u domaćinskim poslovima. Uz vjerski odgoj u obitelji, živjela je i duboki kršćanski život u župskoj zajednici, a osobitu pobožnost njegovala je prema Blaženoj Djevici Mariji, i često  hodočastila u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Poput mnogih djevojaka iz cetinske krajine i ona je osjetila želju i milosni poziv na redovnički život. Prigodom proslave 50 godina redovničkih zavjeta, 14. kolovoza 2008., s. Sostenija nam pripovijeda i svjedoči: ˝Iz naše župe Trilj, već u vrijeme mog djetinjstva, bilo je redovnica u raznim redovničkim zajednicama. U samostan sestara Služavki Malog Isusa pošle su već i moje stričevke s. Katarina i njezina sestra s. Ligorija. Moja obitelj dobro je poznavala našu s. Tugomilu i njezinu sestru s. Elektu. Dolazile su u našu obitelj kad bi došle kući na odmor. Želju da i ja budem redovnica rekla sam župniku don Anti Bućanu i s. Tugomili.˝  Blagoslovom roditelja s. Sostenija odlazi u samostan, k sestrama Služavkama Malog Isusa. Putovala je 13. kolovoza 1955. vlakom iz  Splita za Zagreb, skupa s četiri  djevojke koje su također išle u samostan, buduće sestre: s. Domitila. s. Arsenija, s. Tonka i s. Božidara. ˝U kandidaturi u Zagrebu bilo nas je tada oko pedeset kandidatica. Slali su nas povremeno na praksu i u druge naše zajednice. Mene su poslali u k sestrama u Cerje, gdje sam ostala godinu dana˝, pripovijeda s. Sostenija. Nakon toga godinu dana bila je u kandidaturi u Samoboru. Znala je lijepo plesti. Bila je spretna u tom poslu pa je pomagala u kućnoj radionici za pletenje, u kojoj su sestre plele đempere za vanjski svijet. Iz Samobora dolazi u generalnu kuću Družbe u Zagreb, gdje se priprema za novicijat. Dana 14. kolovoza 1957. započela je novicijat, koji je bio u samostanu u Samoboru. ˝Uz magistru s. Genovevu, pouke nam je najviše držao isusovac pater Jurić, a povremeno franjevac o. Ante Antić˝, svjedoči s. Sostenija. Tu je usvajala temelje redovničkog života. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1958., a doživotne 15. kolovoza 1964. u Zagrebu na Kraljevcu. 

Nakon položenih privremenih zavjeta, odlazi u samostan Marijin dom u Vinkovce, gdje dvije godine obavlja razne kućne poslove. Iz Vinkovaca 20. veljače 1960. dolazi u samostan franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu, u kojem obavlja kućne poslove, skupa sa s. Blandinom uređuje rublje patara i brojnih sjemeništaraca i klerika. Dana 20. studenoga 1961. odlazi u Bosanski Brod. Ovdje uređuje župsku crkvu, vrši službu sakristanke i pomaže u kućnim poslovima. Dana 9. rujna 1963., premještena je u Split, u samostan sv. Ane, za rad u staračkom domu na Lovretu, u kojem požrtvovnom ljubavlju radi do mirovine, do 1998. godine. U Domu na Lovretu punih 35 godina radi kao njegovateljica, pomoćnica u kuhinji. Jedno vrijeme pomagala je u šivaoni, spremala je urede i blagovaonicu u kojoj je s ljubavlju servirala i posluživala jelo pokretnim starcima i staricama. Imala je u sebi istančani osjećaj za potrebe starijih osoba, pristupala im s poštovanjem i evanđeoskom blizinom. Za vrijeme rada u staračkom domu stanovala je u samostanu sv. Ane, a od 1976. do 1978. u samostanu na Strožancu, te od 1996. do 2000. u samostanu na Šinama, odakle je putovala je na posao. Kroz to vrijeme imala je dvije operacije, te je od tada njezino zdravlje bilo slabije. Godine 2000. ponovno dolazi u obnovljeni samostan sv. Ane, u kojem ostaje do smrti. Iako je već bila mirovini ona ne miruje. Uz molitveni život s ljubavlju i izraženim smislom za uredno uređuje rublje, te pomaže u kuhinji, sve do zadnjih dvadesetak dana. 

Tiha i samozatajna, skromna, marljiva i radišna, odgovorna i savjesna u povjerenim dužnostima, revna i točna u vršenju redovničkih obveza, dnevnog reda i zajedničkog života. Vjerna i pouzdana u svakidašnjem ljudskom i redovničkom svjedočenju,  uvijek spremna biti na službu Kristu i bližnjima. Svoju rodbinu i rodne Košute, istinski je voljela i za njih se Bogu molila. Molitvom, majčinskom ljubavlju i brižnošću pratila je djecu svoga brata Ivana i nevjeste Marije, i njihovu djecu. Svakodnevno ih je prinosila Bogu i dozivala da Božju milost blagoslovi njihove potrebe. I oni su njoj ljubav i zahvalnost uzvraćali, ona je za njih uvijek bila ˝dobra teta Ivka˝. Doživjela je milost i radost da je iz obitelji brata Ivana kći Ana s. Vesna postala dobra redovnica a sin don Ante uzorni svećenik.  

Prigodom 50. godišnjice zavjeta s. Sostenija posvjedočuje: ˝Osjećam se sretnom i zadovoljnom. Ništa mi nije bilo teško činiti, jer sam i u teškoćama osjećala Božju prisutnost i snagu, pomoć majke Božje. Zahvalna sam Bogu što sam mogla kroz sve ove godine raditi Bogu na slavu, na dobro zajednice. Zahvalna sam Bogu na daru vjernosti i ustrajnosti.˝

Zadnji mjesec dana zdravlje joj je pogoršavalo. Viroza ju je iscrpljivala. Liječnici i mi sestre nadali smo se da će ona to nadići. Njezina nećakinja s. Vesna zahvalnom ljubavlju i s puno skrbi iskazivala joj je punu pažnju, i s ostalim sestrama iz zajednice bila joj u svemu pri ruci. Predstojnica s. Krucifiksa, prema uputama i  savjetu liječnika, pružala joj je svu potrebnu medicinsku pomoć. Prije dva dana njezino zdravstveno stanje se pogoršalo. Svjesno i u vjeri odano primila je sakramente svete vjere (ispovijed, pričest i bolesničko pomazanje), po rukama kapelana don Vedrana Torića, okružena ljubavlju i molitvom sestara. Istog dana, u večernjim satima, primljena je na odjel neurologije. Sutradan, 20. veljače 2013., u popodnevnim satima, stanje se naglo pogoršalo i preselila se vječni dom Oca nebeskoga. Majka Marija, koju je na osobiti način štovala, primila ju je u svoj majčinski zagrljaj.  

S tugom u srcu i beskrajnom zahvalnošću zahvaljujemo dobrom Bogu na daru života naše s. Sostenije, za njezinu vjernost Bogu kroz evanđeosko služenje u našoj Družbi, za sve dobro i plemenito koje je svojim životom utakla u život naše redovničke zajednice.  Izražavamo svoju iskrenu kršćansku sućut i utjehu vjere: njezinoj sestri Pavici, nećacima don Anti i Joki i njegovoj obitelji, nećakinjama s. Vesni, Mari, Neni i Snježani i njihovim obiteljima, te ostaloj rodbini. 

Draga s. Sostenija, dobri Bog u kojega si čvrsto vjerovala i kojemu si iskreno služila neka ti bude vječna nagrada u kući Oca nebeskoga, za sve dobro koje si učinila u službi predanja Njemu i bližnjima. Moli Gospodina da nam udijeli novih zvanja, i za nas da budemo vjesnice Stadlerove svetosti, žene nade i požrtvovne ljubavi, potpuno predane za Boga i ljude, u ovom vremenu u kojem nas je Gospodin postavio.

U raj poveli te anđeli, duša ti se raja nauživala, radovala se sa svima svetima! 

s. Maneta Mijoč

Na Euharistijskom slavlju koje je predvodio mons. Josip Delić u koncelebraciji s dvadesetak svećenika, prije samog pogreba, prigodnim riječima od naše s. Sostenije oprostio se i njen nećak don Ante Mateljan:

Draga tete Ivka!

Ljudi se boje susreta sa smrću. I ja se bojim – i ne bojim se to priznati. I ti si se bojala. I to je normalno, jer smrt je uvijek tako iznenađujuća i bolna, jer je rastanak od drage osobe, jer kida iznutra i odvaja nas od onoga što nam je najvažnije, najdragocjenije i najsvetije, od onih koji su nam tako potrebni. Pa ipak, sa smrću nam se je suočiti. Ne tek pomiriti, nego suočiti. Oči u oči. I zato mi je drago da sam mogao makar na trenutak, na Neurologiji, u jedinici intenzivnog liječenja, stati uz tvoj krevet i suočiti se sa smrću. Sa rastankom. Gledajući u tvoje smireno lice, bez ikakve bore, bez grča, bez napetosti, bez straha, s rukom na tvojem čelu, pomislio sam samo jedno – Bože, samo ti možeš ovako nenadanu smrt preobraziti najprije u mir, a onda sa svoje strane u život. Život vječni. I zato, Bože, hvala ti! Hvala ti za ovaj život koji se je ugasio, a zapravo tek započeo, hvala ti za ovu osobu, za svu dobrotu i ljubav koju si nam preko nje iskazao.

U zaglavlju tvoje osmrtnice stoji: U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici. Riječi su to iz sprovodne molitve Crkve, s kojima u vjeri i nadi ispraćamo svoje pokojnike. Ali te riječi, draga tete, imaju za tebe neusporedivo dublje značenje. Mnogi su ti govorili: Ma što se toliko bojiš, što uvijek strahuješ… a nisu znali koliko si toga u životu pretrpjela, kolike križeve od djetinjstva nosila. … Svake godine oko Svih Svetih željela si da pođemo kući i da obiđemo naša groblja. Redovito bismo pošli preko Vojnića i pomolili se na Jurčevića grobu. Pa bismo otišli na Trilj pomoliti se i upaliti svijeću na Mateljanovoj grobnici i na grobu tetke Đule, za koji se jedva više i zna. A onda bismo došli na naše novo groblje u Košutima. Ti sada nećeš više obilaziti ovozemaljska počivališta, nego ćeš licem u lice gledati one koji su pred tobom otišli: svoje roditelje Antu i Ivu, brata Ivana i nevjestu Mariju, i mnoge, mnoge druge. Baš zato – radi njih, u zaglavlju tvoje osmrtnice stoji: U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici…

U raj poveli te anđeli. Ne bilo koji, nego tvoji anđeli. Jer tvoja je mater rodila osmoro djece. Tvoj mali brat i sestre preminuli su kao novorođenčad i u dobi od nekoliko mjeseci. Tvoja sestra Ana u dobi od osam godina, a tvoja sestra Anđa, umrla u djevojačkoj dobi, od tada neizlječive pleurite. Zar oni nisu anđeli? Čvrsto vjerujem da će te oni raširenih ruku dočekati na pragu doma što ga je Krist pripremio onima koji ga ljube.

Na dolasku tvome primili te mučenici. Ne bilo koji, nego tvoji mučenici. Tvoj djed i tri ujaka ubijeni na pravdi Boga na pragu vlastite kuće na Vojnićima. Mučenici iz našega sela, a posebno tvoje muž i sin tete Đule, čija si mrtva tijela kao dijete gledala u Dodiga, kad su ih doveli s Kukuzovca. Tvoj stric Nikola kojemu nikada nismo saznali za grob u tuđemu svijetu. Sveto pismo veli da mučenici prate Krista Gospodina, jer su pridruženi žrtvi Neokaljanog Jaganjca za spasenje svijeta. Tvoji i naši mučenici neka te prime i neka te povedu u Božji grad, nebeski Jeruzalem.

Svoj si život posvetila služenjem. Doslovno, bez ikakvog prenesenog značenja, bila si služavka, sluškinja, poslužiteljica malog Isusa. Od rane mladosti pa sve do smrti. Sa nadasve istaknutim osjećajem odgovornosti za povjerenu ti službu. U vjernosti i odanosti Kristu. Zato čvrsto vjerujem da će te Gospodin pridružiti zboru svojih vjernih i svetih, u zajedništvu s blagopokojnim utemeljiteljem, slugom Božjim Josipom Stadlerom, s pokojnom sestrom Tugomilom koju si s tolikim sestrama slijedila u redovnički poziv u Družbi sestara Služavki Malog Isusa, s našim Mateljanovim časnima, sa sestrom Martom iz Družbe Kćeri Milosrđa i sestrom Anitom, milosrdnicom sv. Vinka, koja je prošla svoju Kalvariju u komunističkom zatvoru u Bosni.

Blaženi koji umiru u Gospodinu! Dan prije smrti, posve svjesna, pomirena sa svojim Bogom i bližnjima, primila si Krista u euharistiji. Pomazana si svetim uljem pomazanja, pred svoj odlazak, kao što je Krist pomazan u Betaniji i na Kalvariji. Da, posve sam siguran da znaš koliko nam je žao i koliko smo tužni. Jer, tvoja brižnost i tvoja ljubav kojom si obilježila živote naših obitelji, svoje sestre Pave i svih nas, a koja je mnogima bila tako skrivena, ostat će trajno urezana u naše živote. Čvrsto sam uvjeren da ovo govorim i u ime svih s kojima si živjela, a posebno u ime naših sestara, evo sada još njih sedam Služavki Malog Isusa iz Mateljana. 

Blaženi koji umiru u Gospodinu… Tako veli Sveto pismo! Slijedila si Gospodina do kraja, i preminula si u Gospodinu, On neka te primi k sebi! Neka te u raj dovedu tvoji anđeli, neka te na dolasku prime tvoji mučenici u uvedu te u vječnu radost tvoga Zaručnika Krista, kojemu si predano i vjerno služila. Draga Ivka, hvala ti. Počivaj u miru Božjemu. Amen.

  Vijesti - Sve