U subotu 28. 10. 2017., devetnaest djevojaka 7. i 8. razreda iz Brela, Šestanovca, Trilja, Krilo Jasenica, Dugopolja i Velog Varoša (Split), okupilo se u našem samostanu sv. Ane u Splitu na duhovnu obnovu. Duhovnu obnovu su pripremile i vodile s. Matea Periš, s. Kristina Španjić i s. Jelena Marević.

Kroz ovu duhovnu obnovu razmišljali smo o Isusovim riječima: „Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,33b-40). Naše razmišljanje započeli smo kroz tri kratka video priloga koja su nas usmjeravala prema ovim Isusovim riječima, a nakon toga smo razmišljali nad samim značenjem ovih riječi, odnosno, što nam je Isus ovim riječima htio reći. Uslijedio je rad u grupama u kojem smo nastojale vidjeti sebe u određenim situacijama, tj. „Kako tj. možemo li uistinu prepoznati u najmanjima koji su ispred nas samoga Isusa?“

Na kraju promišljanja i analize rada u grupama upoznali smo se s likom i djelom Sl. B. Josipa Stadlera, a nakon toga susreli smo se s djecom i sestrama iz našeg dječjeg doma „Egipat“ iz Sarajeva koji su nam došli u posjet i ostali na ručku u našem samostanu. Bio je ovo zanimljiv, radostan i emocionalan susret za naše djevojke.

Izmolivši sa sestrama srednji čas i Krunicu Djeteta Isusa, okrijepili smo i svoja tijela za zajedničkim stolom.

Nakon rada i okrijepe, uslijedila je kreativna radionica na kojoj su djevojke ukrašavale svijećnjake – kasice, koje su ponijele svojim kućama kao uspomenu na ovaj susret.

Ovu duhovnu obnovu smo ipak završili u duhovnom ozračju, tj. sakramentom pomirenja i Euharistijom. Za sakrament pomirenja došli su nam naši oci dominikanci Fr. Luka Prcela i Fr. Jozo Ćirko. Nakon što su se  naše djevojke ispovjedile, Fr. Jozo Ćirko je predvodio euharistijsko slavlje u kojem nam je Božju Riječ, posebno riječi o kojima smo kroz cijeli dan razmišljale, objasnio jednom lijepom pričom, koja se sigurno svima dojmila, a koja nam je nosila i jasnu i konkretnu poruku kako prepoznati i služiti najmanjima.

Djevojke su se razišle sretne, zadovoljne, duhovno okrjepljenje i obogaćene novim spoznajama i prijateljstvima. Za ljepotu i uspješnost ovog susreta zahvaljujemo svim sestrama i kandidaticama u samostanu sv. Ane na čelu sa s. Anemariom Radan, provincijalkom i s. Eduardom Marić, kućnom predstojnicom

Kao zaključak ovog dana možemo reći:

Nemojmo čekati blagdane, Božiće i Uskrse, ako već danas možemo pomoći nekome tko trpi u nemilosti ovoga svijeta.

Primjer nam može biti Majka Tereza koja je jednom prilikom rekla: “Na kraju svog života nećemo biti suđeni po tome koliko smo stekli diploma, koliko smo zaradili novaca ili koliko smo velikih djela učinili. Bit ćemo suđeni prema ‘Bio sam gladan i nahranili ste me. Bio sam gol i zaogrnuli ste me. Bio sam beskućnik i primili ste me.’”

s. J. M.