Hodočasnici iz Neuma, predvođeni sestrom Služavkom Malog Isusa Danicom Bilić, donijeli su na grob prvog vrhbosanskog nadbiskupa i utemeljitelja Družbe sestara Služavki Malog Isusa Josipa Stadlera napisane nakane za koje su molili. Potom su s okupljenim vjernicima zajednički molili krunicu s nakanom da budu poput Stadlera i dobrih kršćana, koji u ovo korizmeno vrijeme najviše se mole u crkvama, da tako daju zadovoljštinu Bogu za teške uvrede što mu ih grješnici nanose, kao i sa nakanama za misije i sve širitelje Radosne vijesti.

Pobožnost Križnog puta predvodio je katedralni župnik preč. Mato Majić, a asistirali su i prigodne tekstove čitali ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici zajedno s njihovim roditeljima; pjevanje i sviranje kao i svakog osmog u mjesecu animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu.

Euharistijsko slavlje predvodio je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, uz koncelebraciju sedmorice svećenika, te asistenciju bogoslova i đakona.

Pozdrav svim nazočnima uputio je prepošt Vrhbosanskog kaptola i rektor katedrale mons. Ante Meštrović koji je podsjetio da već godinama u korizmene petke Kaptol organizira Misna slavlja s prigodnim propovijedima u katedrali u skladu s događanjima, potrebama i gibanjima u Općoj i mjesnoj Crkvi. Istaknuo je da će ovogodišnje korizmene propovijedi biti posvećene misijskim nastojanjima Crkve.

Prigodnu propovijed pod naslovom „Misijsko poslanje Crkve“ uputio je ravnatelj Tunjić napominjući da su svi u korizmenom vremenu pozvani na pojačanu molitvu, post i djela milosrđa. „Molitva nas zbližava s Bogom, post nas vraća nama samima a djela milosrđa nas upućuju prema bližnjima i potrebitima. Sve ovo zajedno jača našu osobnu vjeru i vjeru Crkve, a iz vjere Crkve rađa se osjećaj za misije te novi misionari i misionarke. Misijsko poslanje Crkve je složeno pitanje i može ga se razumjeti jedino u vjerničkom odnosu prema trojedinom Bogu. Začetnik misija je Otac nebeski koji šalje svoga Sinu u Duhu Svetomu. Isusovo poslanje je učiniti sve ljude djecom Božjom, dovesti ih Ocu nebeskom da se spase… Isusov nalog apostolima da idu po svem svijetu i učine njegovim učenicima sve narode, trajni je mandat Crkve. Po Isusovoj želji i nalogu Crkva je postala univerzalni sakrament spasenja. Crkveni dokumenti nas uče da su misije bitna oznaka Crkve. U samoj naravi Crkve je njezina misijska djelatnost“, kazao je mons. Tunjić. Istaknuo je također da korizma upravo traži obraćenje srca i učvršćivanje vjere. Jer samo obraćeno srce promatra vlastiti život i živote svih ljudi očima neba i vjere. Takovo srce je i misijsko srce svjesno svojega misijskog poslanja i misijskog poslanje cijele Crkve. Ovakvo vjerničko i misijsko srce imao je Sluga Božji Josip Stadler kojeg se danas posebno sjećamo. Sigurnost Zagreba i profesorske katedre ostavio je i došao u materijalno siromašnu Bosnu gdje ga je čekala oskudica, neizvjesnost, nerazumijevanje…sasvim druga klima te posve novi međuvjerski i međunacionalni odnosi. Jedino imanje u tom trenutku bila mu je čvrsta vjera i sigurnost da Bog svoje nikad ne ostavlja. Za njega je to bio dovoljan temelj da započne graditi ovu Katedralu, zgradu Ordinarijata, bogoslovije i druge ustanove. Koliko god je gradnja ovih ustanova bila važna, još važnija mu je bila ljubav prema siromašnima i potrebitima. U svemu je bio nesebičan i neumoran. Prema svima je imao srce oca i srce majke jedino prema sebi sudačko srce. To mogu jedino Bogom zahvaćene osobe koje su dopustile da u njima živi Krist, kako kaže sv. Pavao „ne živim više ja nego živi Krist u meni.“ (Gal 2,20). Sluga Božji Josip Stadler bio je pravi misionar svoga vremena. Promatrajući njegov život, prepoznajem u njemu nastojanja današnjih misionara i misionarki. Na prvom mjestu im je propovijedanje i širenje Radosne vijesti ali u isto vrijeme briga za ostavljene i one koji nemaju najosnovnije za život... Neka nam, u ovoj korizmi i Misijskoj godini, Gospodin pomogne izgraditi srce poput srca Sluge Božjega Josipa Stadlera i naših hrabrih misionara i misionarki. Takvo srce bit će otvoreno i spremno sudjelovati u širenju Radosne vijesti kako bi ona došla do svih krajeva svijeta i pomogla da se svi ljudi spase, zaključio je mons. Tunjić.

Na kraju Svete mise svećenici su se uputili na grob sluge Božjega Josipa Stadlera gdje su svi zajedno izmolili Molitvu za proglašenje blaženim Sluge Božjega Josipa Stadlera koja glasi:

Oče naš, koji si izvor i počelo svetosti, od Tebe nam dolazi svaki dobar dar. Ti si slugu svojega biskupa Josipa Stadlera postavio za pastira Crkve vrhbosanske u posebno složenim i teškim vremenima. On, otac sirotinje, odano je i vjerno služio Tebi te je revno navješćivao radosnu vijest spasenja. U svakom čovjeku, posebno u malenima, siromašnima i onima kojima je potrebna pomoć, pozorno je gledao svojega brata i sestru u Tvome ljubljenom Sinu Isusu Kristu.

Smjerno Te molimo, udostoj se proslaviti ga čašću oltara kako bi njegov primjer svemu Tvome puku bio snažan poticaj, njegov nauk pouzdan oslonac, a zagovor čvrsta zaštita i sigurna okrjepa. Molimo Te, udijeli nam po njegovim zaslugama milost da Ti u sve dane svojega života vjerno služimo u svetosti duše i tijela napredujući na putu vječnoga spasenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

s. M. Manda Pršlja