Susret na zdencu Subota, 12. 5. 2012.

SUTIVAN: U subotu 12. svibnja, u Sutivanu na otoku Braču sastalo se 16 djevojaka 7. i 8. razreda iz Splita, Mravinaca, Kučina, Pučišća, Gornjeg Humca, Pražnica i Sutivana. Veselo društvo razveselilo je sestre koje su nam otvorile vrata svog samostana i radosno nas primile na vikend. Ovaj duhovni susret, čija je tema bila Susret na zdencu (Iv 4,5 -30. 39- 42), pripremile su s. Terezija Pervan i s. Jelena Marević.


Susret smo započele razmišljajući o evanđeoskom tekstu, tj. susretu Isusa i Samarijanke.Tema i cilj susreta i razmišljanja jest rušenje barijera.

Puni smo raznih strahova i predrasuda koje nas koče u susretu s Bogom i u susretu s ljudima. Onemogućavaju nam  slobodan život djece Božje. Zarobljeni smo u svojim svjetovima, u svojim grijesima, u iskrivljenim okvirima kroz koje gledamo na svijet i ljude oko nas.

No, na sreću, Bog gleda drugačije, gleda i vidi drugim očima. Kod čitanja ovog evanđeoskog teksta, uvidjeli smo kako je potrebno razmišljati o tri odnosa: JA – DRUGI, JA – BOG, JA – JA. Odnosno, kako se potrebno se zapitati:

  • KAKAV JE MOJ ODNOS (SUSRET) S DRUGIM LJUDIMA?
  • KAKV JE MOJ ODNOS (SUSRET) S BOGOM?
  • KAKAV JE MOJ ODNOS (SUSRET) SA SAMOM SOBOM?

Vidjeli smo da nam ovaj evanđeoski tekst govori o načinu Božjeg pristupa čovjeku i apsolutnom prihvaćanju svakoga, jer Bog je Ljubav.

Četiri su naglaska u ovom tekstu: 

  1. Isus prolazi kroz Samariju (zabranjeno područje), 
  2. Isus razgovara sa ženom (zabranjen sugovornik), 
  3. Tko je žena s kojom Isus razgovara (žena sumnjiva morala, izolirana od zajednice),
  4. Poslanje (grešnica postaje evangelizator)

Nakon zajedničkog promišljanja uslijedio je osobni rad kroz koji je svaka od nas razmišljala o svom osobnom zdencu, svom životu, svojim stavovima, svojim problemima, svojim nutarnjim raspoloženjima … Preko slike zdenca, pokušale smo razmišljati čime je moj zdenac zagađen, čime grabim vodu, dospijeva li ta kanta do vode, čime čuvam svoj zdenac, čime je voda zamućena, od kojih sastojaka (građevinskog materijala) je izgrađen taj moj zdenac, kolika je razina žive vode u zdencu, gdje stojim ja …..

Bilo je ovo duboko i ozbiljno razmišljanje, koje smo kasnije podijelile jedna s drugom i primijetile smo kako smo gotovo sve negdje na pola zdenca, ali ipak u našem zdencu ima „žive vode“ .

U predvečerje smo pristupile sakramentu pomirenja, a nakon toga smo molile večernju molitvu. Okrijepivši svoje tijelo i dušu, sve zajedno smo pošle u malu šetnju kroz misto, ali smo se prvo zaustavile kod župne crkve, gdje nas je dočekao župnik don Benjamin Capković, koji nam je najprije rekao o povijesti same crkve, a kasnije nas je odveo u župni muzej u kojem smo vidjeli slike, kaleže, moćnike, misnice,…..

Nedjelju smo započele molitvom jutarnje, a nakon doručka smo slavili euharistijsko slavlje koje je predvodio don Petar Doljanin, samostanski kapelan, koji nam je kroz propovijed govorio o Božjoj ljubavi i kako nas sve Bog ljubi, jer je On Ljubav. Za vrijeme sv. mise smo pjevale i tako svojom radošću uzveličali ovo misno slavlje, a nakon mise sestrama i don Petru smo se zahvalile pjesmom koju smo otpjevali i na znakovnom jeziku.

No, da ne bi naša radost samo ostala u našem krugu, posjetile smo bake o kojima se brinu sestre i njima smo zapjevale, ali i one nama.

Puni doživljaja, nastavile smo s našim duhovnim radom, a nakon ručka smo se spremile, oprostile sa sestrama i radosne zbog novih prijateljstva, ali tužne što se rastajemo, uputile se svojim kućama s novim poslanjem poput samarijanke iz evanđelja.

Neka naša razmišljanja:

„… naučila sam gledati svijet oko sebe na različite načine. Osjetila sam puninu i radost u srcu….“

„… shvatila sam da Bogu treba i zahvaljivati, a ne Ga samo moliti. Zaista sam doživjela duhovnu obnovu svoje vjere i života. Bog je nešto predivno! Isus ne smije biti samo flaster na rani kada nam zatreba, nego vječni omotač naših života!“

„… u ovom susretu sam doživjela jedno predivno duhovno, ali i prijateljsko iskustvo .Naučila sam kako očima vjere gledati na druge ljude….“

„… Kad vidim kako su nas časne primile i brinule se za nas, mislim da se i ja moram potruditi biti kao one i slijediti Isusa u ljubavi prema drugima….“ 

  Vijesti - Sve