„Slavlje Velike Gospe ima duboke korijene u našem narodu, a osobito u vjerničkoj i građanskoj, duhovnoj i kulturnoj baštini grada Splita. Na stoljetnom tragu vjere pobožnog splitskog puka, težaka, ribara, mornara, ova tradicija s nama postaje još duža sa sve brojnijim sudionicima slavlja, kako Splićana tako i hodočasnika gostiju koji se među nama zateknu na svom ljetnom odmoru“, kazao je na početku svoje homilije nadbiskup Barišić istaknuvši kako nam svetkovina Velike Gospe u svjetlu uskrsne nade želi usmjeriti pažnju prema našem svakodnevnom životu u tijelu i duši, a osobito prema zajedništvu života za koje se kaže da su 'jedno tijelo i jedna duša', prema nositeljima budućnosti i nade, braku i obitelji. Upozorio je na zabrinjavajuće stanje braka i obitelji u hrvatskome društvu, na koje nas podsjeća godišnja statistika koja je na svoj način naša društvena osmrtnica. Manje je rođenih nego umrlih. Manje je sklopljenih brakova, u porastu je broj rastavljenih brakova, a raste i broj samaca. Sve kasnije se ženi i udaje u dobi kada nije moguće imati djece ili najviše jedno dijete te se djeca se rađaju i odgajaju uz oca i majku koji bi im zapravo mogli biti djed i baka. Kazao je kako ovakvom stanju ne doprinosi samo gospodarska kriza već i neki obiteljski zakoni koji ne promiču ni naravno ni narodno dobro. „Mudro bi bilo za sve razine društveno-kulturnog života i hrvatskog društva čuti poruku Biblije, glas Crkve koja ima svoje tisućljetno iskustvo života, iskustvo mudrosti i svjedočanstvo humanosti, nadu proroštva, koja je uza sve ljudske ograničenosti i grješnost uvijek bila uza svoj narod. Unatoč svim predrasudama i ignoriranjima, Crkva ne želi i ne će, ne može i ne smije, tražiti rastavu od Kristova evanđelja niti rastavu od svoga naroda. Crkva želi ostati vjerna Kristu, živjeti i svjedočiti svoju odgovornost za čovjeka i društvo“. Nadodao je da, kad se radi o životu, zaštiti i dostojanstvu osobe, obrane i promocije temelja života, braka i obitelji, svi bismo bez obzira na vjeru i svjetonazor trebali biti na strani života te zato „brak i obitelj treba i mora imati svoj prioritet u svim rokovnicima, gospodarskim, političkim, zakonodavnim, pastoralnim, planova i programa svih vijeća i komisija, osobito Hrvatskog sabora, koji bi trebao biti zaštita i obrambeni nasip braka i obitelji“.

U nastavku homilije, obraćajući se obiteljima, bračnim parovima i budućim mladencima, nadbiskup je kazao kako se danas u obiteljima šuti i tako se udaljavamo jedni od drugih te kako je potrebno više razgovarati međusobno i s djecom. „Ne živi čovjek samo o kruhu. Nismo samo biologija. Možemo imati svega u izobilju, biti materijalno osigurani, ali ako je duša gladna, umire se. Ne živi čovjek samo o kruhu, već i od riječi: razgovora, poštovanja, pažnje, pohvale, praštanja, pomirenja, zajedništva, ljubavi u dobru i u zlu“. Istaknuo je da su brak i obitelj ne samo temelj i izvor života, već i najbolja škola osposobljavanja za društvenost, poštivanje različitosti, škola zajedništva koja unosi u društvo odnose povjerenja, odgovornosti i zajedništva. „Dragi očevi i majke, vaše bračno i obiteljsko zajedništvo, razgovor i pažnja, utječu i odgajaju vašu djecu. Samo tko je uvjeren da je voljen i ljubljen može voljeti, ljubiti, može se darivati i primati drugog na dar. Samo tko je doživio zajedništvo ljubavi svoga oca i majke, svjestan da je sin i kći, a ne samodostatan, može biti budući zaručnik i zaručnica, otac i majka“, naglasio je nadbiskup i ukazao na to da se bračno i obiteljsko zajedništvo, osim međusobnim razgovorom, hrani i molitvom - razgovorom s Gospodinom koja nas oslobađa od samoće, samodostatnosti, upućuje nas na druge i na Drugoga te povezuje s onima koji se brinu za nas, koji nas vole i koje nosimo u svome srcu. „Stvarnost je ono što Marta, Lazarova sestra, reče Isusu: 'Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro' (Iv 11, 21). Doista, da se molilo u braku-obitelji osobno, jedno za drugo i zajedno, za svoju djecu i sa svojom djecom, toliki brakovi rodbine, prijatelja, poznanika ne bi umrli. I danas bi bili živi. Suprugo, ne zaboravi svakodnevno moliti za svoga supruga. Supruže, moliš li za svoju ženu?“, upitao je nadbiskup. Okupljene vjernike pozvao je na molitvu za sve bračne drugove i za sve obitelji u našem narodu, ali i za sve obitelji nemirnih područja i ratnih stanja, osobito u Siriji i sjevernom Iraku, Ukrajini i nekim afričkim zemljama. Nadbiskup je homiliju zaključio molitvom Gospi: „Majko Marijo, prati nas, svoje sinove i kćeri, a osobito sve one koji su u sakramentu braka postali jedna duša i jedno tijelo. Blagoslovi sve bračne drugove da budu izvor života i budućnosti hrvatskog naroda i društva. Neka se s tog čistog izvora rađaju i grade odnosi povjerenja, odgovornosti i solidarnosti među nama. Gospe od Pojišana, daj da svi mi hodočasnici zemaljskog puta doživimo ostvarenje života u slavlju tvoga uznesenja dušom i tijelom u Nebo“.

Okupljenim vjernicima i hodočasnicima obratio se upravitelj svetišta i gvardijan samostana, kapucin fra Mirko Varga Ljubić koji je zahvalio je ocu Nadiskupu na njegovoj prisutnosti kao i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u proslavi ovog blagdana. Nakon završnoga blagoslova splitsko-makarskoga nadbiskupa zazvan je Božji blagoslov na sve nadbožne predmete. Na samom kraju misnog slavlja veliki mješoviti zbor Gospe od Pojišana, zapjevao je himnu Lijepa naš, a potom i pjesmu Gospi „Zdravo Djevo“.