24. siječnja 2025.

I. Uzvišeni arkanđele sveti Rafaele, koji si vjerno pratio Tobiju na putovanju (usp. Tob 5,1-13), udostoji se i mene, siromašna grešnika, pratiti na opasnu putovanju života na putu prema vječnosti.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Litanije sv. Rafaelu arkanđelu

Gospodine, smiluj se!

Kriste, smiluj se!

Gospodine, smiluj se!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!

Sine, otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!

Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!

Sveto Trojstvo jedan, Bože, smiluj nam se!

Sveta Marijo, Kraljice anđela, moli za nas

Sv. Rafaele, moli za nas

Sv. Rafaele, obdaren milošću Božjom, moli za nas

Sv. Rafaele, savršeni štovatelju Božje riječi,

Sv. Rafaele, strahu demona,

Sv. Rafaele, istrebitelju zla,

Sv. Rafaele, zdravlje bolesnih,

Sv. Rafaele, naš branitelju na sudu,

Sv. Rafaele, zaštitniče putnika,

Sv. Rafaele, tješitelju zarobljenika,

Sv. Rafaele, radosti očajnih,

Sv. Rafaele, ispunjen gorljivošću za spas duša,

Sv. Rafaele, čije ime znači Bog liječi,

Sv. Rafaele, ljubitelju milosrđa,

Sv. Rafaele, biču zlih duhova,

Sv. Rafaele, pomoćniče u pošastima, gladi i ratu,

Sv. Rafaele, anđele mira i blagostanja,

Sv. Rafaele, obdaren milošću liječenja,

Sv. Rafaele, voditelju u krepostima i pobožnostima

Sv. Rafaele, pomoći svih onih koji te zazivaju,

Sv. Rafaele, koji si bio pratitelj i zaštitnik mladom Tobiji na njegovom putovanju,

Sv. Rafaele, o kojemu Pismo govori: Rafael, sveti anđeo Božji, poslan je da izliječi,

Sv. Rafaele, naš odvjetniče,

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas Gospodine!

Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se Gospodine!

Kriste, čuj nas!

Kriste, usliši nas!

Moli za nas, sv. Rafaele arkanđele,

Da dostojni postanemo obećanja Kristovih!

Pomolimo se:

Slavni arkanđele sveti Rafaele, veliki kneže nebeskoga dvora, vođo putnika na kopnu i moru, tješitelju žalosnih, utočište grešnika, molim te da mi pomogneš u svim mojim potrebama i mukama života kao što si pomogao mladiću Tobiji u njegovim progonstvima. Budući da si ti lijek Božji, ponizno te molim da izliječiš moju dušu od brojnih nemoći i tijelo od svih zala koja me muče. Na poseban te način molim, isprosi mi krepost čistoće da zaslužim biti živi hram Duha Svetoga.

Josip,

po Božjoj i svete apostolske Stolice milosti nadbiskup vrhbosanski i metropolit časnoj kongregaciji služavaka Maloga Isusa u Betlemu, blagodat i mir od Boga Oca našeg i Gospodina Isusa Krista.

1. Jednoć Gospodina Isusa srete devet gubavaca, koji podigoše glas govoreći: Isuse, učitelju, smiluj nam se! I Isus vigjevši ih reče: Idite, pokažite se svećenicima. I dogodi se, dok igjahu, očistiše se. A jedan od njih vigjevši, da se očistio, povrati se veličajuć Boga iza glasa. I pade ničice pred noge njegove i zahvali se: i to bješe Samaritanac. A Isus odgovarajuć reče: Ne očistiše se desetorica? a gdje su devetorica? Kako se ne nagje koji bi se vratio i Bogu čast iskazao, nego ovaj tugjinac. I reče mu: Ustani, idi, jer te tvoja vjera iscijeli, to jest po vjeri učinio si se vrijednim, da budeš iscijeljen; čuvaj ju još bolje (Luk, 17,11–19).

Vjeru imahu sva desetorica, a zahvalnost samo jedan. Mnogi bo primaju dobročinstva, a malo ih je, koji se uistinu zahvalni pokazuju. Bogu čast iskazati reći će moć, koja se je kod iscijeljenja tih gubavaca pokazala, priznati i Bogu se za to zahvaliti. Gospodinu Isusu žao bilo, što su se devetorica pokazala nezahvalnima za primljeno dobročinstvo, i ukori ih; a bilo mu je drago, što se jedan povratio i Boga veličao iza svega glasa i pao ničice pred njega i zahvalio mu se, i pohvalio ga i umnoži mu dano dobročinstvo, da naime vjeru uščuva, po kojoj je to dobročinstvo primio.

2. Dne 24. ovoga mjeseca (listopada 1915.) bit će 25 godina, od kada kongregacija služavaka Maloga Isusa opstoji. Kroz to vrijeme Mali Isus ne običnom svojom providnošću nego upravo vanrednom svaku je od Vas rukovodio, dok je nije k sebi uzeo u Betlehem, da mu što vjernije služi kroz sav život svoj nastojeć njemu jedinomu ugoditi obdržavanjem njegovih sv. zapovijedi i triju njemu preugodnih zavjeta: siromaštva, kojim se je svaka odrekla svega, što je izvan nje; čistoće, kojom se je odrekla svojega tijela; i poslušnosti, kojom se je odrekla svoje duše, obećavši, da ne će po svojoj, nego jedino po njegovoj presvetoj volji svoj život provoditi. Od neprocjenive vrijednosti su to djela; jedini Bog ih može procijeniti. A gdje su svakidanje pričesti, kojima se duša čuva od smrtnih grijeha, ter si po obećanju Isusovu osjegurava spasenje duše svoje i da će i tijelom ustati na sudnji dan na život vječni? a gdje su nastojanja oko dvorjanika Isusovih i braće njegove, naime oko zapuštene i izložene djece, oko djece bez oca i majke, oko starih sirotica, za koje je on obećao stostruku nagradu? a gdje je dragocjena smrt, kakovom je Mali Isus svaku svoju služavku, a Vašu drugaricu na toliko odlikovao, da je svaka do sada uz takove znakove umrla, koji očito svjedoče, da je u milosti Božjoj preminula? Za tako velika dobročinstva, kojih svih ne možemo ni nabrojiti, treba da se svaka za se i opet sve zajedno zahvalite Malomu Isusu na dva načina: vanjskim i nutarnjim. (Iz Okružnice nadbiskupa Josipa Stadlera za 25. godišnjicu Družbe SMI, Sarajevo, 15. listopada 1915., točka 1. i 2.)

Poticaj na razmišljanje:

Isus i danas ozdravlja i čisti naša srca i daje nam nebrojene milosti.

Jesmo li i mi među onima koji samo ištu, ili se znamo „vratiti“ i zahvaliti mu na svemu što za nas čini?

Nastojim li u svom životu jedino Gospodinu ugađati obdržavajući Njegove zapovijedi i tri zavjeta, tražeći u svemu Njegovu svetu Volju?
Zahvaljujem li Malom Isusu za sve darovano mi, zahvaljujemo li Mu kao obitelj, zajednica za sve radosti i teškoće?