Na blagdan sv. Mihovila, Gabriela i Rafaela  grad Omiš bio je u znaku svečanosti i izuzetne prisutnosti naših sestara. Sam Grad slavio je svog nebeskog zaštitnika sv. Mihovila, a naše sestre zahvaljivale Bogu za svoju stogodišnju prisutnost i djelovanje u Omišu. 

Sestre „Služavke Malog Isusa“  splitske provincije iz svih naših zajednica u Domovini, u zajedništvu sa vrhovnom i provincijskom upravom: s. Radoslavom Radek, vrhovnom poglavaricom  Družbe, s. Vesnom Mateljan, vrhovnom zamjenicom, s. Marijom Banić, vrhovnom savjetnicom, s. Anemariom Radan provincijskom glavaricom, s. Eduardom Marić, zamjenicom prov. glavarice i ostalim sestrama iz Provincije slavile su Boga za neizmjerna dobročinstva koja je po sestrama  ostvario u Omišu, za njihovo svjedočenje i poslanje. Na svečanosti je nazočila i vrhovna glavarica sestara Dominikanki iz Korčule s. Katarina Maglica s još dvije sestre, dvije sestre milosrdnice iz Provincijalne kuće u Splitu i sestre franjevke iz samostana u Omišu.

Proslava je pripremana trodnevnicom, s prigodnim programom, koju je dvije večeri vodio prof. don Vedran Torić, zadnju večer fra Filip Mimica, završila je svečanom proslavom na blagdan sv. Mihovila, patrona župe. Svečana proslava na završni dan, na sv. Mihovila, započela je zajedničkim druženjem u dvorani hotela Plaža, i odvijala se u tri etape: u kongresnoj dvorani hotela Plaža, Župnoj crkvi „Sv. Mihovila“ i u blagovalištu hotela ˝Plaža˝.

Početak završne proslave obilježen je predstavljanjem knjige: „Sestre Služavke Malog Isusa u Omišu (1917.-2017.)“  autorice s. Manete Mijoč. Knjigu su predstavili prof. dr. don Slavko  Kovačić, s. Vesna Mateljan  i s. Maneta Mijoč.  Voditelji kroz program bili su na stručnoj visini. Održani pozdravni govori: provincijalne glavarice s. Anemarie Radan, prof. Davorke Deur, gradonačelnika g. Ive Tomasovića i završni vrhovne glavarice s. Radoslave Radek, konačna zahvala s. Terezije Pervan kućne poglavarice, bili su sadržajni, emotivni i svjedočanski. Akademija u kojoj je prikazan kroz monolog dvojice glumaca, sadržaj pisma ondašnjeg župnika don Šime Vulića i odgovor našeg Utemeljitelja sluge Božjeg nadbiskupa Josipa Stadlera, kao i sve ostale točke ostavile su na svakog posjetitelja duboki dojam.

Pozdravna riječ profesorice i ravnateljice osnovne škole Josip Pupačić  g. Dubravke Deur sadržavala je u kratkim crtama sav sestarski rad i njihov doprinos kulturi i sveukupnom razvoju grada Omiša. Vrijedan je cjelokupnog prikaza:

"Poštovana časna majko Radoslava, sestro  provincijalko Anemarie , poštovane i drage sestre SMI , poštovani gradonačelniče Ivo, poštovani župniče don Mate i don Ivane, poštovani dekane don Ljubo, župnici našeg kraja, poštovani svećenici i redovnice, dragi moji Omišani, djeco, roditelji, kolege, sužupljani pozdravljam vas danas u prigodi obilježavanja 100 godina dolaska naših časnih sestara u Omiš!  

Drage i cijenjene časne sestre SMI, posebno vi  iz Omiša i koje ste bile u Omišu od srca vam čestitam  ovu  impozantnu godišnjicu.

 Na sam spomen časnih sestara u Omišu prva misao je požrtvovan rad i briga o  štićenicima - vašoj djeci- kako vi to same kažete. Uglavnom smo svjesni da je to posebna dimenzija davanja i rada djeci i osobama s posebnim potrebama kojima zamjenjujete roditelje i obitelj, kojima pružate zdravstvenu i higijensku njegu, ali koje odgajate i obrazujete poput učitelja, defektologa i terapeuta u zatajnosti svoga samostana. Nekada su ovakva djeca bila stigmatizirana u društvu i svojim obiteljima, pa je ova vaša djelatnost bila vrlo teška i komplicirana, jer takva djeca uglavnom nisu izlazila iz kuće, a vi ste u njima uvijek vidjeli anđeosku dimenziju i dijete Malog  Isusa što vas je snažilo u radu.

 Danas živimo u društvu koje je otvoreno za ovakvu populaciju za koje postoje posebne škole i razredni odjeli pri školama, a poneki su inkluzirani u redovite razred, no  bez vašeg rada opet ne možemo jer često prihvaćate one najteže sudbine .

Časne sestre su kroz odrastanje hrvatskog čovjeka i  povijest hrvatskog obrazovanja imale značajnu ulogu u odgoju i obrazovanju  djece i djevojaka što se vidi i kroz djelovanje SMI u Omišu tijekom stoljeća njihovog postojanja.

Od samog njihovog dolaska 1917. godine započele su s radom u dječjem vrtiću. Osnovale su ga po želji Josipa Vukasovića koji im je 1916. godine poklonio kuću i pašnjak sa željom  da se u njoj „nastane časne sestre za odgoj gradske djece”. Nedavno smo obilježili 100 godina vrtića u Omišu, a upravo su ga časne sestre SMI držale više decenija sve do 1949.godine.

 Osamdesetih godina prošlog stoljeća časne sestre prihvaćaju malu djecu jasličkog uzrasta na velike molbe roditelja, jer tada još ne postoje jaslice u Omišu.

 Značajno je da su časne držale  Žensku zanatsku školu s pravom javnosti. Ovime su one i utemeljiteljice srednjoškolskog strukovnog obrazovanja u Omišu, ravnateljica  je bila č. s. Anđela Škorić. Škola djeluje  od 1936. do 1942. kada je škola morala prestati s radom. Držale su i glazbenu školu, koja im je kasnije zabranjena, jer nisu htjele držati nastavu bez redovničkog odijela. Nastavile su sa satovima sviranja u svom samostanu, sve dok se nije otvorila glazbena škola u Gradu. Slobodno možemo reći da su one započele glazbenu pouko djece.

U periodu socijalizma časne sestre djeluju kroz crkvu i samostan  u vjerničkom krugu, vodeći dječje pjevanje na školskim misama, vjeronauk i ponekad poduku u klaviru, ali njihovi štićenici su uvijek s njima.

Uvođenjem vjeronauka u škole u školskoj godini 1991./1992,. eto i tome je 25 godina, u školu dolaze vjeroučitelji među kojima su, usuđujem se reći,  časne sestre bile najspremnije za tu ulogu.  Prva vjeroučiteljica časna SMI  je  č. s. Eduarda Marić, koja je predavala vjeronauk,  vodila i dječji pjevački zbor i organizirala dječje priredbe za Božić u školi i  crkvi, pripremala djecu za sakrament sv. pričesti. To su godine ustanovljavanja vjeronauka u školi kada smo svi utirali početne staze tom za mnoge novom iskustvu i sasvim novom nastavnom predmetu. U školskoj godini 2003./2004. vraća nam se ponovno č. s. Maksencija Midenjak koja je nekada držala vjeronauk u crkvi, a sada je s nama u zbornici u školi i predaje vjeronauk. Ona također vodi dječji, priprema djecu za sakrament prve sv. pričesti, sudjeluje u školskim priredbama. Na početku šk.god 2012./2013. počela je s radom vjeroučiteljica č. s. SMI Terezija Pervan koja s djecu priprema za prvu pričest, sudjeluje i priprema  djecu za brojne prigode škole i župa, posebno prepoznavajući iskušenja i teškoće u kojima se nalaze današnja djeca i njihove obitelji.

 Sa sigurnosti možemo utvrditi da su SMI u Omišu utemeljiteljice nekih područja odgoja i obrazovanja: dječjeg vrtića, srednje strukovne škole, jaslica i skrbi za djecu sa posebnim potrebama što je sigurno unapredilo našu zajednicu.

Časne sestre SMI su nezaobilazne u našoj OŠ J. Pupačić  jer su upravo one čvrsta spona između škole i crkve, između učenja vjeronauka i praktične vjere. One nam pružaju ruku u svim trenutcima, u životu škole i obitelji, koje nam nosi svakodnevnica i život zasigurno čineći neka omiška djetinjstva radosnima i sretnijima

Zbog toga im hvala do Neba."

Recitacija pjesmice koju je u zabavištu naučila gđa Katice Kovačić , sestra  naše s. Elvire, dobila je priznanje zaslužnim aplauzom. Sve ostale točke bile su na umjetničkoj visini, a pjesma „Stadlerova lađa“ koju je izveo mješoviti zbor župe sv. Mihovila“ Omiš, koju je za ovu prigodu napisao  dr. don Ante Mateljan, uglazbio mr don Šime Marović, bila je „šećer na kraju“.  Zajedničkim euharistijskim slavljem kojeg je predslavio  dr. don Ante Mateljan uz koncelebraciju subraće svećenika, među kojima je bio i postulator Stadlerove kauze mons. prof. don Pavao Jurišić, i prigodna homilija obogatila je sve prisutne vjernike. Zajedništvo je nastavljeno u blagovalištu hotela Plaža. 

s. Laudes B.