Zvijezda ljubavi
26. prosinca, 2014. godine u župnoj crkvi sv. Mihovila arkanđela u K. Kambelovcu, župni mješoviti zbor KARMEL i dječji zbor KARMELIĆI pod vodstvom s. Mirte Lišnić imali su mali koncert, odnosno priredbu.
Veliki zbor je pjevao:
1. NEBESA SILNA, Macello Benedetto
2. SAD PASTIRI, Ivan pl. Zajc
Solo: Ankica Kovač, sopran i Marija Maleć, alt
3. RADOST SVEM SVIJETU, G. F. Haendel
4. BOŽJI SIN, Branko Starc
5. REKOŠE PROROCI, Zlatko Kamenjarin
Djeca i veliki zajedno:
6. SPI DIJETE, Diblinger
7. MALI BUBNJAR, francuska Božićna pjesma
Potom je slijedila scenska igra ZVIJEZDA LJUBAVI koju je napisao Zvonimir Klemenčić Mito, a priredila udruga Karol Woytila iz Kambelovca.
Svi sudionici priredbe imali su naljepnice Zvijezde ljubavi – Maloga Isusa. Naljepnicu su po završetku priredbe dobili i svi ostali koji su bili u crkvi, a dar je tiskare Ekograf iz K. Sućurca. Vlasnik je g. Ivica Antunović.
Svake godine u božićnom vremenu zborovi Karmel i Karmelići, u prepunoj župskoj crkvi, vjernicima priređuju ugodno iznenađenje. Svojim pjevanjem oduševljavaju sve prisutne, a kao nagradu izvođače prati burni pljesak. Posebno su bili radosni roditelji, jer se vesele uspjehu i sposobnostima svoje djece.
s. M.
KAD PJEVAJU ZVIJEZDE
Kad pjevaju zvijezde nitko ih ne čuje,
razmještene na krošnji Neba kao grupe ptica.
Svakoj je od njih dana dionica
u orkestru svemira.
Njihove ljestvice nisu ove naše
pune napetosti i nemira.
Zato ih ne čujemo kad u srcu vitlaju oluje.
Tek ih mjesec dohvati
kad svoje veliko naćuli uho,
i morski puževi kad usred noći snene
zvučnike na pijesak izvuku polako
i ispruže svoje dugačke antene.
Jer srca na bubnjeve naliče male,
koja daju ritam i njišu ta svemirska gnijezda,
sve dok ih slutnje crne ne oviju tako,
da im ritam oslabe i ušutkaju sitne vale.
Al’ samo na čas, jer srca se bude nova
da preuzmu mjesto mrtvog zborovođe.
Pjevajte, zvijezde! Nada je naša živa:
Ona je plod neumrlih snova.
Pjevajte, pjevajte, kovčezi zlata,
dok se smiri orkan i oluja prođe!
Pjevajte, pjevajte!
Da milost slobode opet na naša pokuca vrata!
Rajmond Kupareo, [1994.]