Od sjemenke do cvijeta
Jeste li ikada razmišljali o cvijetu; o njegovom "rađanju" iz malene sjemenke do prekrasnog ploda? Jeste li ikada razmišljali o zemlji koja prima sjeme i daje mu toplinu, vlažnost i hranu kako bi moglo klijati, rasti, razvijati se, napredovati…? Ako ste razmišljali o sjemenki i njezinoj tajni onda vam neće biti teško razumjeti govor koji slijedi!
Ljudi očekuju i žele imati sigurnost u svemu što u životu poduzimaju; i to takvu sigurnost koja im garantira uspjeh pod svaku cijenu! No, sve je izgleda ipak malo drugačije i premda se teško prepuštamo "valovima" rizika ipak s njima treba živjeti i naučiti se kako ploviti protiv struje i kada nismo najbolji plivači.
Tako je otprilike i s pozivom…. na život… na dobro… na vjeru…. na obiteljski ili redovnički način života…
Dobivamo dar, prepoznajemo sjeme toga dara, prihvaćamo ga; darujemo mu zemlju i njegujemo ga, hranimo i čuvamo… jer želimo vidjeti plod.
U svemu tome ne znamo što ćemo sve morati podnijeti da bi naše "sjeme" preživjelo i doživjelo svoj cvat…. ono što možemo je boriti se, ne odustati i vjerovati predajući se Gospodaru života i svijeta.
Tako je i s pozivom u redovnički stalež…. u trenutku kada osoba doživi u svom srcu želju, poticaj ili makar privlačnost prema takvom načinu života, u njeno je srce položeno sjeme.
Misliš li da ćeš čuti jasan Božji govor!? Misliš da bi trebao biti siguran da je to zaista tvoj put!? Ne….! Ako prepoznaš u svojoj duši toplinu koja te obuzima kada razmišljaš o Kristu ili jednostavno te privlači život i svjedočenje Bogu posvećenih osoba; znači u tebi nešto klija! Pokušaj to prepoznati! Ne boj se pogledati tu sjemenku, ne boj se dati joj "zemlju" svoga srca!
Iz te želje progovara Božji glas, na osobi je da ga slijedi i odvaži se ići putem koji će mu biti pokazan! Nema tu nikakve sigurnosti. Jedino je sigurno da je "sjeme" poziva u tebi i da želi rasti, a kuda će te njegov "rast i razvoj" odvesti to treba prepustiti Onome koji ga je posijao. Prepustiti se vodstvu i ići u nepoznato…ići za željom koja tiho klija u srcu znači imat hrabrosti dati "zemlju sjemenu"; imati odvažnosti i htjeti upoznati plod tog sjemena….
Već na samom početku Bog pozvane vodi u tajnovitosti svoje ljubavi jer želi da pomalo uče i sve više i više shvaćaju kako On jedini vodi, upravlja i u svojoj ruci drži njihov život!
Već od samog početka predajemo se Glasu koji struji našim bićem želeći ga sačuvati za sebe!
Za to je potrebno tek malo hrabrosti i… gle…. iz suhe "zemlje" Ljubavlju zaliven, Suncem obasjan, rukama Vrtlara njegovan niknu predivan cvijet!
Galerija slika:
